Samoefikasnost u roditeljskoj ulozi

By | 10-05-2021
  • 133
    Shares

Kada razmišljate o sebi kao roditelju, kako se doživljavate u toj ulozi? Smatrate li da uspješno rješavate svaki problem koji je pred vama? Jeste li uvijek sigurni da postupate ispravno? Osjećate li kako niste postigli mnogo kao roditelj? Vjerujete li da imate sve potrebne vještine da bi bili dobri roditelji?

Odgovori na ova pitanja govore puno o tome kakvim se roditeljem smatrate i koliko vjerujete u vlastite sposobnosti uspješnog, pozitivnog i učinkovitog roditeljstva.

Samoefikasnost kao pojam

Prije svega, upoznajmo se s pojmom samoefikasnosti. Samoefikasnost se definira kao vjerovanje u vlastite sposobnosti. Odnosno, vjerovanje da smo sposobni aktivno i efikasno djelovati prilikom suočavanja s različitim zahtjevima te prilikom ostvarenja ciljeva i rješavanja potencijalnih situacija. U okviru teorije samoefikasnosti, bitno je istaknuti i razlikovati dva tipa očekivanja, a to su očekivanje ishoda i očekivanje efikasnosti. Očekivanje ishoda odnosi se na uvjerenje pojedinca da određeno ponašanje dovodi do željenog ishoda (npr. učenje će dovesti do pozitivne ocjene), a očekivanje samoefikasnosti na uvjerenje pojedinca da je sposoban realizirati ponašanje koje dovodi do tog ishoda (npr. sposoban sam naučiti gradivo).

Važnost samoefikasnosti

Samoefikasnost određuje kakve si ciljeve postavljamo, koliko napora ulažemo, koliko ustrajemo u određenim aktivnostima te na koji se način suočavamo s preprekama i neuspjehom. Osobe koje vjeruju u vlastite sposobnosti postavljaju si više ciljeve, motiviranije su, neuspjeh pripisuju nedovoljnom ulaganju napora, a kada dođu do prepreka, doživljavaju manje neugodnih emocija i stresa te su spremne uložiti još više napora kako bi svladale poteškoće i prepreke na koje su naišle. Osobe koje nemaju dovoljno povjerenja u vlastite sposobnosti mogu biti anksiozne i sklone izbjegavajućim ponašanjima. Ovo naročito dolazi do izražaja u novim okolnostima i situacijama s kojima se osoba do tada nije susrela.

Samoefikasnost je posebno važna u stresnim i tranzicijskim razdobljima života, koja od nas zahtijevaju prilagodbu. Prelazak iz bračne dijade u obiteljsku trijadu jedno je od takvih razdoblja. Osim toga, dijete tijekom svog života prolazi kroz različita razvojna razdoblja, a svako od njih roditeljima predstavlja izazov. Koliko se roditelji smatraju efikasnima i sposobnima nositi se s izazovima koji su pred njima, izrazito je važno i povezano s funkcioniranjem djeteta, ali i cijele obitelji.

Samoefikasnost u roditeljskoj ulozi

Samoefikasnost u roditeljskoj ulozi, odnosno, roditeljska samoefikasnost definira se kao samoprocjena kompetentnosti u roditeljskoj ulozi ili procjena roditelja koliko su sposobni pozitivno utjecati na ponašanje i razvoj djeteta. Dakle, roditelji koji vjeruju da su sposobni i učinkoviti u roditeljskoj ulozi uključuju se u različita pozitivna ponašanja i očekuju pozitivan utjecaj na dijete i njegov razvoj. Efikasan roditelj često se osjeća osnaženim i zadovoljnim u roditeljskoj ulozi.

Važnost samoefikasnosti u roditeljskoj ulozi

Samoefikasnost je važna za ljudsko funkcioniranje jer je povezana s emocijama, mislima, motivacijom i ponašanjem. Roditelji koji se smatraju izrazito efikasnima u roditeljskoj ulozi uspješno se i bez većih problema suočavaju s različitim izazovima koje donose različite razvojne faze kroz koje dijete prolazi. Samoefikasnost kod roditelja može utjecati na kvalitetu pružene skrbi, kao i na razinu uživanja i osjećaja zadovoljstva u roditeljskoj ulozi.

Smatra se da je roditeljska samoefikasnost bitan faktor u određivanju roditeljskog ponašanja, ali i da roditeljska ponašanja povratno utječu na razinu roditeljske samoefikasnosti. Osim toga, važno je istaknuti da djeca mogu razvijati vlastitu samoefikasnosti slušajući ili gledajući svoje roditelje te da je visoka roditeljska samoefikasnost povezana s pozitivnim obrascima dječjeg ponašanja. Djeca roditelja koji su se procjenjivali manje efikasnima češće su se upuštala u rizična i antisocijalna ponašanja u razdoblju adolescencije.

Visoka razina samoefikasnosti kod roditelja povezana je s prikladnim reagiranjem na djetetove potrebe, čestim aktivnim i pozitivnim interakcijama između roditelja i djeteta te korištenjem aktivnih strategija suočavanja s problemima. S druge strane, niža razina samoefikasnosti kod roditelja povezana je s kontrolirajućim roditeljskim postupcima, višim razinama depresije i stresa, osjećajem bespomoćnosti te korištenjem pasivnih strategija suočavanja. Roditeljima koji se smatraju manje efikasnima može biti teško prilikom udovoljavanja različitim zahtjevima koje roditeljstvo kao takvo stavlja pred njih.

Različiti čimbenici mogu doprinijeti razini samoefikasnosti kod roditelja. Smatra se da se navedene čimbenike može svrstati u tri kategorije, a to su obilježja roditelja (osobine ličnosti, iskustva s vlastitim roditeljima, mentalna i materijalna spremnost za preuzimanje uloge roditelja), obilježja djeteta (temperament, zdravlje) i okolinski faktori (socijalna podrška, kvaliteta bračnih odnosa). Neki od faktora koji mogu negativno utjecati na roditeljsku samoefikasnost su: roditeljska depresija, nedovoljna socijalna podrška, teški temperament djeteta i zdravstveni problemi djeteta.

Kako se gradi naša samoefikasnost?

Prema teoriji socijalnog učenja, postoje četiri glavna izvora informacija na kojima se temelje prosudbe o samoefikasnosti, a to su osobna iskustva, vikarijska iskustva promatranja tuđih postignuća, verbalno uvjeravanje te fiziološka stanja.

Osobna iskustva najutjecajniji su izvor informacija o samoefikasnosti jer se temelje na prethodnim iskustvima osobe. Prethodna iskustva uspjeha mogu povećati percepciju samoefikasnosti kod osobe, a iskustva neuspjeha mogu ju smanjiti. U kontekstu roditeljske samoefikasnosti, izrazito su važna dosadašnja iskustva uspostavljanja odnosa i uspješne interakcije s djecom.

Vikarijska iskustva promatranja drugih mogu povećati ili smanjiti percepciju o samoefikasnosti osobe zbog toga što se osoba uspoređuje s drugima koji su joj po nekim obilježjima slični. Ako netko drugi, sličnih obilježja, uspješno obavlja određeni zadatak, osoba će smatrati da će i ona biti sposobna uspješno svladati taj zadatak. Promatranjem drugih roditelja i njihovog odnosa prema djeci možemo dobiti informacije o vlastitoj samoefikasnosti (Ako može on/ona, mogu i ja.).

Verbalno uvjeravanje odnosi se na povratne informacije drugih osoba kako bi se nekoga uvjerilo da posjeduje sposobnosti koje će mu pomoći da postigne ono što želi. Ohrabrivanjem i poticanjem osobe može se povećati razina njezine percipirane samoefikasnosti. Na primjer, podržavajuće i ohrabrujuće riječi od strane drugih roditelja mogu značajno utjecati na to koliko ćemo se osjećati sposobnima suočiti se s različitim zahtjevima roditeljstva.

Fiziološka stanja također mogu oblikovati nečiju percepciju samoefikasnosti jer ljudi svoju fiziološku uzbuđenost mogu smatrati znakom ranjivosti i tjelesne neučinkovitosti. Visoka fiziološka uzbuđenost (npr. ubrzan rad srca) može dovesti do toga da osjećamo kako nismo sposobni suočiti se s izazovima koji su pred nama.

Kako možemo povećati vlastitu samoefikasnost u roditeljskoj ulozi?

Informiranje o roditeljstvu i razvoju djeteta

Važno je informirati se o tjelesnom, kognitivnom i socioemocionalnom razvoju djeteta u određenoj dobi. Što roditelji imaju veće znanje o tome kako se djeca razvijaju i kako s njima treba postupati u određenim fazama, to će se osjećati efikasnijima u roditeljskoj ulozi. Informirati se možete na različite načine, između ostalog, kroz samostalno istraživanje o temama roditeljstva, promatranjem najbližih i vlastite obitelji.

Regulacija vlastitih emocionalnih stanja

Jako je bitno osvijestiti si koliko je briga o vlastitom mentalnom zdravlju važna te naučiti koristiti strategije nošenja s vlastitim neugodnim emocionalnim stanjima. Razgovarajte o svojim emocijama, izdvojite vrijeme za sebe i za druge, posvetite se aktivnostima u kojima uživate i vježbajte tehnike opuštanja.

Odnos s partnerom

Možemo reći da je kvaliteta odnosa u braku od velike važnosti za osjećaj efikasnosti u roditeljstvu jer je puno lakše razvijati i održavati roditeljsku samoefikasnost uz podršku i ohrabrenje partnera. Stoga potičite međusobnu komunikaciju i izražavanje osjećaja i potreba kako bi jedno drugome bili potpora i zajednički se prilagođavali promjenama koje donosi svako razvojno razdoblje vašeg djeteta.

Socijalna podrška

Širite svoju socijalnu mrežu i međusobne odnose s drugim roditeljima. Odnos s drugim osobama koje se nalaze u sličnoj situaciji može biti izrazito pozitivan i podržavajući. Roditelji mogu međusobno ohrabrivati i poticati jedni druge, a upravo vam vikarijska iskustva promatranja drugih i verbalno uvjeravanje mogu pomoći kako bi više vjerovali u vlastite sposobnosti.

I na kraju, važno je istaknuti da ne postoje savršeni roditelji te da takvi ne trebate ni biti. Ne postoji jednostavna formula koja će rezultirati time da ste uvijek sigurni da postupate ispravno i da ne griješite. I vi, kao roditelji, preuzimate novu životnu ulogu te učite i razvijate se u cijelom tom procesu. Bitno je da radite na sebi, težite unaprjeđenju vlastitih roditeljskih vještina i percipirane samoefikasnosti kako bi djetetu pružili adekvatno okruženje u kojemu će se i ono moći razvijati.

Literatura

Albanese, A. M., Russo, G. R. i Geller, P. A. (2019). The role of parental self‐efficacy in parent and child well‐being: A systematic review of associated outcomes. Child: care, health and development, 45(3), 333-363.

Coleman, P. K. i Karraker, K. H. (1997). Self-efficacy and parenting quality: Findings and future applications. Developmental Review, 18(1), 47–85.

Ivanov, L. i Penezić Z. (2000). Samoefikasnost: Pregled teorije. Radovi – Razdio filozofije, psihologije, sociologije i pedagogije, 39 (16). 113-142.

Jones, T. L. i Prinz, R. J. (2005). Potential roles of parental self-efficacy in parent and child adjustment: A review. Clinical Psychology Review, 25(3), 341–363.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, univ. bacc. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Klara Saganić, mag. psych., Sandra Zgodić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Izabella Colić, univ. bacc. psych. i Laura Martinić, mag. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Prijelaz iz bračne dijade u obiteljsku trijadu jedno je od važnih i izazovnih životnih razdoblja. U svakom prijelaznom…

Objavljuje Psihološki prostorPonedjeljak, 10. svibnja 2021.