Mi, ljudi, društvena smo bića. Od samih početaka vrste živjeli smo u većim skupinama. Povijest je puna upečatljivih anegdota o prijateljstvima, a partnerski nam se odnosi, barem tako volimo misliti, ne svode na puku reprodukciju i produljenje vrste, nego temelje na ljubavi. I sam je Abraham Maslow uvrstio potrebu za ljubavlju i pripadanjem na treću razine svoje hijerarhije ljudskih potreba, odmah nakon fizioloških potreba i potrebe za sigurnošću. (Za one koji žele znati više: https://www.simplypsychology.org/maslow.html).
Nastanak društvenih mreža svakako je jedan od događaja koji su najviše utjecali na međuljudske odnose. S jedne strane pružaju nam neslućene mogućnosti komunikacije bez obzira na udaljenost, no ujedno su značajno smanjile interakciju uživo i polako nas, ali sigurno učinile robovima ekrana. Gotovo paralelno s društvenim mrežama poput Facebooka nastajale su i stranice za upoznavanje ljubavnih partnera, koje su relativno brzo prerasle u mobilne aplikacije za online dating kakve danas poznajemo. U samo jednom desetljeću prošle su razvojni put od sredstva za upoznavanje za kojega je postojalo uvriježeno mišljenje da ga koriste samo oni društveno neprihvaćeni i fizički neprivlačni do alata za komunikaciju koji prožima sve životne domene. U ovom su trenutku najpopularnije aplikacije za online dating, odnosno one s najvećim brojem korisnika, Tinder i Badoo. S obzirom na širu i relevantniju znanstvenu literaturu odlučio sam se u daljnjem tekstu fokusirati na Tinder.
„Statistika je kao bikini – otkriva mnogo, ali sakriva najvažnije detalje“
Naslov je tu samo jer mi se citat činio zanimljivim, obećajem da neću sakrivati ništa važno. Kako kažu da slika govori više od tisuću riječi, osnovne podatke o korisnicima prikazat ću u tablici. Oni koji ne vole brojke slobodno neka odmah preskoče na sljedeći podnaslov. Za ljubitelje statistike, evo i linka na stranicu na kojoj možete naći još mnogo zanimljivih podataka o korištenju aplikacije: https://www.businessofapps.com/data/tinder-statistics/.
Tablica 1. Tinder u brojkama (Izvor: https://www.businessofapps.com/data/tinder-statistics/)
Odakle toliki interes za jednu običnu mobilnu aplikaciju?
Zagrebat ćemo malo dublje i pokušati otkriti koji su sve motivi zbog kojih ljudi upotrebljavaju aplikacije za online dating, u ovom slučaju Tinder. Služi li aplikacija još nečemu osim za traženje romantičnog ili seksualnog partnera?
Timmermans i De Caluwè (2017) formirali su na temelju 4 studije u kojima je sudjelovalo preko 3 000 korisnika Skalu motiva za korištenjem Tindera te došli do broja od čak 13 razloga za upotrebu navedene aplikacije.
Iznenađujuć poredak motiva
Pomalo neobično, najveći broj ispitanika kao primarnu motivaciju navodi zabavu, to jest koristi pregledavanje profila (listanje ili, u originalu, swipe) kao sredstvo za kraćenje slobodnog vremena. Ovaj je razlog češći kod mlađe populacije, koja i druge društvene mreže, poput Facebooka i Instagrama, koristi prilikom čekanja autobusa, dok traju reklame i u sličnim situacijama. Gotovo jednako velik broj korisnika kao primarni razlog navodi znatiželju – zanima ih kako funkcionira cijeli proces pregledavanja profila i uparivanja sa osobama koje nam se sviđaju i zašto je aplikacija toliko popularna.
Slijedi skupina kojoj Tinder služi kao alat za proširenje kruga prijatelja i poznanika. U ovoj je grupi velik udio introvertiranih, socijalno anksioznih pojedinaca koji imaju želju i potrebu za stvaranjem dubljih, prijateljskih veza, ali ne uspijevaju to učiniti uživo na zadovoljavajuć način. Oni nastoje te potrebe kompenzirati u virtualnom svijetu, gdje se osjećaju manje anksiozno i lakše se otvaraju drugima. Kao posebna skupina izdvajaju se pojedinci koji ovu aplikaciju koriste za osnaživanje vlastitog samopouzdanja. Osobe ovog profila uopće ne nastoje ostvariti kontakt s drugom osobom, već se zadovoljavaju postizanjem velikog broja sviđanja (likeova) od strane drugih korisnika.
Na četvrtom je mjestu želja za pronalaskom romantičnog partnera. Tinder se pokazao vrlo korisnim za članove LGBTIQ zajednice u pronalaženju partnera, budući da u „stvarnom“ životu često nailaze na stigmatizaciju od strane okoline (pogotovo u manjim mjestima), a korištenjem Interneta povećava im se i broj dostupnih osoba iste seksualne orijentacije.
„Prijatelj me nagovorio“
Još neki od češćih razloga koji se navode su distrakcija u situacijama kada imamo neki problem te unaprjeđivanje vještina flertanja, što uključujeisprobavanje različitih strategija uleta i općenito komunikacije. Prilično je velik broj korisnika koji nisu ni željeli napraviti aplikaciju, već su to za njih učinili prijatelji ili obitelj u nadi da će im tako pomoći u pronalaženju partnera, a mnogi ga koriste kako bi kod putovanja upoznali lokalno stanovništvo i saznali korisne informacije o destinaciji.
S obzirom na reputaciju da se radi o aplikaciji prvenstveno za seksualne susrete, iznenađujuće je da je motiv za povećanjem vlastitog seksualnog iskustva i unaprjeđenjem seksualnih vještina tek pri dnu ljestvice, na 11. mjestu.
Kao najmanje frekventni razlozi korištenja Tindera navedeni su želja za što bržim zaboravljanjem bivšeg romantičnog partnera te želja da se ostane u trendu.
Konzistentan su nalaz spolne razlike u rangiranju motiva. Očekivano, muškom je spolu češći motiv traženje usputnog seksualnog partnera, dok je ženama u fokusu ljubav i traženje dubljih prijateljskih odnosa. U svakom slučaju, s obzirom na opisane motive, možemo zaključiti da je online dating mnogo više od onoga što naziv sugerira.
Kutak za ljubitelje znanosti
Do sada je bilo riječi o tome koji su primarni razlozi zbog kojih ljudi instaliraju aplikaciju i započinju je koristiti. Međutim, što je to što održava njihov interes? Prema jednom istraživanju prosječan korisnik provede oko 10 sati tjedno, odnosno gotovo sat i pol dnevno na Tinderu. Budimo realni, glavni cilj ove, ali i velike većine drugih aplikacija nije dobrobit korisnika, nego profit. Kada bi većina korisnika u kratkom roku upoznala partnera ili ostvarila svoj cilj, kakav god on bio, ukupan bi broj korisnika aplikacije bio relativno malen. Iz tog su razloga autori nastojali napraviti sve što je u njihovoj moći kako bi korisnici dugoročno i konstantno koristili aplikaciju, odnosno kako bi kod njih stvorili neki oblik ovisnosti.
Kruha i igara
Tinder je jednostavan za korištenje (zasniva se na listanju ulijevo ako nam se osoba ne sviđa ili udesno ako nam se osoba sviđa i želimo s njom ostvariti kontakt) i vizualno atraktivan (dodani su efekti kada dolazi do slaganja, odnosno kada dvije osobe jedna za drugu označe da im se sviđa listanjem udesno). Za razliku od starijih aplikacija, nema čitanja karakteristika u obliku eseja, već su temelj slike korisnika, uz minimalnu količinu opisa. Tinder zapravo jako nalikuje računalnim igricama. Poznato je da je igrifikacijom brojne aktivnosti, poput radnih i školskih zadataka, moguće učiniti mnogo zanimljivijima. Tako, na primjer, brojni kafići uvode pisoare s nogometnim terenom kako bi pokušali motivirati muške posjetitelje na „urednije“ uriniranje.
Malo biološke psihologije…
Oslikavanje mozga prilikom korištenja aplikacije pokazalo je da se pri prikazivanju profila osoba koje procjenjujemo atraktivnima pojačano aktivira nucleus accumbens, područje uključeno u procesiranje nagrađivanja kod ljudi. Atraktivne ljude često automatski povezujemo i s drugim pozitivnim karakteristikama, poput visoke inteligencije, druželjubivosti i kompetentnosti, što nazivamo fundamentalnom atribucijskom pogreškom. U skladu s time, veća je vjerojatnost da ćemo označiti kako nam se sviđaju osobe koje su nam fizički privlačne, bez obzira na njihov tekstualan opis. U igru je uključen i neurotransmiter dopamin, koji je ključan i kod stvaranja ovisnosti. Aplikacija hakira naš sustav za nagrađivanje u mozgu na način da se u startu dopamin počinje lučiti tek kada se razvije ugodan razgovor s drugim korisnikom aplikacije, dok se s vremenom pojačano izlučuje već prilikom iščekivanja te na sam zvuk obavijesti da imamo spoj.
…i psihologije učenja
Ako govorimo u terminima iz područja psihologije učenja, kod Tindera se radi o varijabilnom planu potkrjepljenja. Nemoguće je predvidjeti nakon koliko vremena i pogledanih profila će doći do slaganja (match), odnosno kada će se poklopiti da se i mi sviđamo osobi koja se sviđa nama. Sličan se princip javlja kod igara na sreću; kada bismo svaki put izgubili, brzo bismo odustali. Međutim, povremeno ili mi ili netko nama poznat osvoji, uglavnom mali, dobitak. Upravo nas to potiče da dalje igramo, misleći da ćemo baš u sljedećoj igri osvojiti neki veći iznos. Na Tinderu povremeno dobivamo obavijest da je došlo do slaganja, što nas tjera da nastavimo dalje s listanjem i budi u nama nadu da ćemo uskoro pronaći savršenu osobu, bilo da tražimo romantičnog partnera, seksualnog partnera, prijatelja ili nešto četvrto.
Virtualno vs. „3D“ upoznavanje
Usmjerimo li se na traženje partnera, jedno od pitanja koje se nameće je kakva je uspješnost s obzirom na standardne načine upoznavanja uživo. Čini se da je kod online poznanstava realizacija prilično loša – samo oko 10 % spojeva na aplikaciji završi upoznavanjem uživo. Stoga ne čudi već navedeni podatak o prosječnom korištenju aplikacije od 10 sati tjedno – korisnici računaju na zakon brojeva. Početna je točka ukupan broj potencijalnih partnera koji su nam dostupni na aplikaciji. U svakoj sljedećoj fazi (osobe koje se nama sviđaju, uzajamno sviđanje, upoznavanje uživo) broj osoba drastično se smanjuje. Što je početni broj veći, to su veće šanse da ćemo uopće doći do upoznavanja uživo, no to zahtijeva veliku količinu vremena.
Trenutak istine
Prerastanje spojeva u veze događa se u još manjem postotku; kod upoznavanja uživo na naplatu dolaze sve neiskrenosti prezentirane u virtualnom svijetu. Većina ljudi nastoji se barem povremeno prikazati poželjnijima i boljima nego što zapravo jesu. To je pogotovo vidljivo ako se radi o nečemu bitnom, kao što je razgovor za posao o kojemu nam ovisi egzistencija. U online svijetu ta naša sklonost uljepšavanju istine još puno više dolazi do izražaja. Možemo se neograničeno fotografirati dok ne dobijemo rezultat kakav želimo, upravljati time koje ćemo slike i informacije prikazati javno te kako ćemo se ponašati, reagirati i kakve stavove zauzeti. Međutim, kada se dvoje ljudi upozna uživo, u istom je trenu vidljivo ukoliko je netko frizirao vlastiti izgled na aplikaciji, a vrlo brzo mogu se usporediti i ostale osobine s onima koje su bile prezentirane. Kada se tome pribroji činjenica da velik broj ljudi koristi ovaj tip aplikacija upravo radi toga što im uživo nedostaju hrabrost i dobre komunikacijske vještine te su socijalno anksiozni, nije neobično što u najvećem broju slučajeva prvi pravi spoj ostaje i jedini. Kako bi aplikacija bila profitabilna, dizajnirana je na način da se favoriziraju površni odnosi i usputni seks koji neće u potpunosti zadovoljiti korisnike te će se vrlo brzo vratiti pregledavanju profila i traženju novih spojeva.
Maksimizacija svuda oko nas
U psihologiji je već dvadesetak godina poznat fenomen maksimizacije. Poveći postotak ljudi bude manje zadovoljan konačnim ishodom odlučivanja kada imaju na raspolaganju više opcija. Veći broj alternativa zahtijeva ulaganje više vremena i kognitivnog napora u njihovo vrednovanje te zbog toga, često i nesvjesno, dižemo kriterije za zadovoljstvo konačnom odlukom. Pojednostavljeno – ako imamo na izbor samo sladoled od vanilije i čokolade, a više volimo vaniliju, bit ćemo zadovoljni takvim odabirom. Ukoliko nam se nudi 40 različitih okusa i odaberemo jedan, čak i ako nam je dobar, vjerojatno ćemo se pitati jesmo li pored tolikog izbora mogli naći i nešto bolje. (Na sljedećem linku možete pročitati originalna istraživanja Barryja Schwartza: http://www.wisebrain.org/media/Papers/maximizing.pdf). Slično je i s tržištem potencijalnih partnera kod online datinga. Gotovo svim je korisnicima dostupan veći broj ljudi nego što imaju priliku upoznati uživo. Kada im se netko svidi, maksimizatori će često već kod otkrivanja prve mane nastaviti tražiti dalje nadajući se da će pored tolikih žena ili muškaraca naći nekoga tko je bliže savršenstvu, zanemarujući mogućnost stvaranja kemije kod upoznavanja uživo. Naposljetku, nitko nije savršen te su u svakoj ozbiljnijoj vezi prisutni brojni kompromisi. Zabrinjavajuće je da i sve veći broj ljudi koji su u vezi potajno otvara profil na Tinderu ili nekoj drugoj aplikaciji za online dating i nastoji naći prikladnijeg partnera.
Crno-bijeli svijet
Treba ipak biti objektivan i reći kako nije sve tako negativno – čini se da se trud i upornost isplate jer je posljednjih godina u Sjedinjenim Američkim Državama trećina poznanstava koja su dovela do braka započeta na Tinderu. Pored toga, brojni su drugi motivi za korištenje Tindera za koje je puno veća vjerojatnost da ih korisnici uspješno ostvare, kao što su zabava te upoznavanje prijatelja i lokalnog stanovništva kada smo na putovanju. Vjerojatnost da realiziramo ono što želimo značajno se povećava ako odmah na početku poznanstva iskreno priznamo osobi s druge strane koji nam je cilj; ukoliko ciljevi nisu kompatibilni, neće se ni razviti dublji odnos te posljedično neće biti ni razočaranja, niti će se gubiti vrijeme na daljnju komunikaciju.
Mračna strana Tindera
Upotreba Tindera može dovesti do realne, fizičke opasnosti. Postoje tisuće lažnih profila te zapravo vrlo rijetko možemo biti potpuno sigurni tko je osoba s kojom smo u kontaktu. U najboljem slučaju može se raditi o benignim lažnim informacijama i uređivanju slika kako bi osoba ostavila što bolji početni dojam, no među korisnicima, kao i općenito u populaciji postoji određen udio pojedinaca s opasnijim namjerama, a online im je još lakše doći do bitnih podataka o žrtvi i bliskim osobama iz njezine okoline.
Korisnici ove aplikacije u prosjeku imaju više rezultate na skalama mračne trijade od opće populacije (Sevi, 2019), što znači da su skloniji makjavelizmu (opravdavanje bilo kakvog sredstva da se dođe do željenog cilja), narcizmu (sebičnost, potreba za obožavanjem od strane drugih) i psihoticizmu (nedostatak empatije). Pojedinci s istaknutim navedenim osobinama znaju biti vrlo šarmantni i karizmatični u startu, no s vremenom pokažu svoje pravo lice i teško je s njima ostvariti dublje, smislene odnose. Iznadprosječni rezultati na ovim skalama učestali su i kod uspješnih menadžera.
Popriličan se udio populacije s niskim samopouzdanjem, anksioznošću ili depresivnošću fokusira uglavnom na negativne aspekte situacije. Kako kod većine korisnika broj odbijanja, odnosno nespajanja i neodgovaranja na poruke višestruko nadmašuje broj realiziranih spojeva i ostvarenih konverzacija, usmjeravanje na neuspjehe može još više narušiti njihovo samopouzdanje.
Kako (ne) reći da je kraj
Ukoliko netko ne želi povrijediti drugu osobu suočavanjem uživo, na raspolaganju je velik broj online strategija za prestanak kontakta, kao što su ghosting (nestajanje bez ikakve najave i objašnjenja) i icing (zahlađivanje odnosa), koje na kraju vrlo često imaju dugotrajne štetne posljedice jer osoba nije prethodno bila upozorena na čemu je te nema povratnu informaciju što je krivo učinila (detaljnije objašnjenje strategija: https://www.tjwalshtherapy.com/blog/ghosting-icing-and-simmering).
Naposljetku, ali ne i najmanje važno, istraživanje Weisera i suradnika (2017)pokazalo je da osminu korisnika Tindera čini populacija zauzetih osoba koje su se upoznale uživo s nekim drugim, a oko 7 % korisnika priznalo je seksualni odnos s nekim koga su upoznali preko Tindera, iako su u braku ili vezi.
Koronavirus naš svagdašnji
Službena statistika kompanije kaže da je u ožujku, kada je pandemija uzela maha u Europi, Tinder imao gotovo 15 % više korisnika nego u veljači, a i broj poslanih poruka narastao je više od 20 %. S obzirom na relativno stabilne godišnje stope rasta, ovo je jedan od najvećih skokova u povijesti aplikacije. Ovaj je podatak pomalo nelogičan s obzirom na to da su korisnici bili svjesni da osobe s druge strane ekrana neko vrijeme neće moći upoznati uživo. Jesmo li se kolektivno toliko otuđili i prebacili u virtualni svijet da nam je ova pandemija dobro došla kao izlika da se sva interakcija i komunikacija prebaci u računalni svijet? Ne nužno. Video spojevi, opcija koja postoji kod nekih drugih aplikacija za online dating, postali su ekstremno popularni, a oni ipak predstavljaju jednu višu razinu socijalne interakcije jer omogućuju da znamo kako osoba izgleda u realnom vremenu i da promatramo njezinu neverbalnu komunikaciju.
U razdoblju najstrožih protupandemijskih mjera zajedničko provođenje vremena uživo bilo je gotovo u potpunosti onemogućeno, bez obzira na to kako su se ljudi upoznali. Čini se da je velik dio korisnika Tinder doživio kao trenutno najsigurniju i najbolju dostupnu opciju za pronalaženje partnera, bez obzira na to što bi moglo proteći dosta vremena do eventualnog spoja uživo.
U ovoj se situaciji kakvu nitko nikada nije doživio velik broj ljudi osjeća anksiozno zbog straha od zaraze ili gubitka posla, a mnogi i usamljeno te su im, s obzirom na obrasce korištenja aplikacije, očito potrebniji razgovor i emocionalna podrška nego fizički kontakt. Dodatni je bonus što se kroz razgovor s nekim koga smo upoznali na Tinderu krati slobodno vrijeme, a pruža nam i distrakciju od raznih katastrofičnih vijesti kojima smo svakodnevno bombardirani. Poznato je da se ljudi u iznimno stresnim situacijama, kao što je boravak u bolnici, jako brzo zbližavaju. Zanimljivo će biti pratiti statistike i motivaciju za korištenje ove aplikacije kroz vrijeme, ovisno o daljnjem tijeku pandemije.
Biti ili ne biti (korisnik Tindera), pitanje je sad
Na samom kraju – još malo brojki. U SAD-u i Europi više od trećine brakova završi razvodom. Tome treba pridodati i značajan broj brakova i veza u kojima je barem jedan od partnera bio nevjeran te one u kojima ljudi ostaju iako su nesretni, najčešće zbog djece ili straha od samoće. Oko 27 % pripadnika generacije milenijalaca u SAD-u nema niti jednog bliskog prijatelja. Svaki petnaesti Europljanin i svaki peti Amerikanac često se osjeća usamljeno. Činjenice su neumoljive; postajemo sve lošiji u međusobnim odnosima. Je li to zbog sve duljeg radnog vremena, povećanog stresa, ubrzanog načina života ili nekog drugog razloga, teško je reći. U svakom slučaju svjesni smo toga da nismo u potpunosti sretni našim ljubavnim i društvenim životima te nastojimo utjehu naći, između ostaloga, i u aplikacijama za online dating. Jesmo li u tome uspješni ili kreiranjem profila radimo medvjeđu uslugu našem psihičkom zdravlju, ostavljam vama na procjenu. Kao i uvijek u psihologiji, jedno je sigurno – ne treba generalizirati. Svaka je osoba jedinstvena i treba sama za sebe donijeti odluku.