Strah od intimnosti

By | 14-03-2021
  • 216
    Shares
Klara Saganić, mag. psych., autorica teksta

Temeljna čovjekova potreba je biti prihvaćen od drugih. U djetinjstvu posebnu važnost ima prihvaćenost od strane roditelja, no kasnije u životu osoba uspostavlja odnose s nizom drugih ljudi: učiteljima, prijateljima, romantičnim partnerima. Bliski odnosi mogu nam pružiti osjećaj prihvaćenosti i voljenosti. Međutim, neugodna iskustva u odnosima s roditeljima i drugim važnim osobama mogu biti povezana s lošijom psihološkom prilagodbom u kasnijem životu i teškoćama u uspostavi te održavanju intimnih romantičnih odnosa.

Što je intimnost i zašto je važna?

Intimnost se najjednostavnije može definirati kao osjećaj bliskosti i povezanosti s drugom osobom. Možemo reći da smo s nekom osobom intimni ako s njom dijelimo svoje doživljaje i misli, iskazujemo joj toplinu i naklonost te osjećamo da među nama postoji uzajamno razumijevanje. Za emocionalnu intimnost važna je sposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija. Osobe koje su intimno povezane ujedno su i fizički bliskije, no ovo se ne treba nužno odnositi na seksualnu bliskost. Intimnost može biti prisutna i u prijateljskim ili obiteljskim odnosima, a ne samo u romantičnim odnosima.

Zašto je intimnost važna? Istraživanja pokazuju da osobe koje imaju bliske odnose u prosjeku imaju veću fizičku i psihičku dobrobit (Cohen i Syme, 1985). Muškarci koji imaju veću emocionalnu intimnost sa svojom partnericom osjećaju veće seksualno zadovoljstvo te također procjenjuju partneričino seksualno zadovoljstvo višim. Emocionalno intimniji bračni parovi zadovoljniji su brakom. Nezadovoljstvo razinom intimnosti u romantičnom odnosu može biti jedan od faktora koji motivira ljude na prekid tog odnosa. Naposljetku, osobe koje su u romantičnim odnosima s nezadovoljavajućom razinom intimnosti nešto su ranjivije na stres i imaju veći rizik za razvoj depresivnih poremećaja.

Zašto se neke osobe boje intimnosti?

Unatoč činjenici da je intimnost povezana s nizom pozitivnih ishoda, nekim ljudima može uzrokovati anksioznost i nelagodu. Možda ste i sami bili u vezi u kojoj se otpočetka čini da sve dobro napreduje: ugodno vam je provoditi vrijeme s partnerom, imate puno zajedničkih interesa i prisutna je uzajamna privlačnost. Međutim, kada veza postane bliskija i intimnija, jedan od partnera osjeti nelagodu i povuče se, prestane odgovarati na poruke, zahladi odnos ili ga prekine. Jedno od mogućih objašnjenja ovog ponašanja je to da se druga osoba boji intimnosti, odnosno ima strah od većeg zbližavanja i otvaranja drugim osobama. 

Kako bismo razumjeli zašto dolazi do ovog straha, trebamo se vratiti na djetinjstvo i generalno ranija životna iskustva tih pojedinaca. Osoba koja je u prethodnim bliskim odnosima uglavnom imala pozitivna iskustva, odnosno iskusila je tuđe prihvaćanje, toplinu i ljubav, neće imati velik strah od intimnosti. Na temelju prijašnjih iskustava, očekivat će da će i u novom bliskom odnosu biti prihvaćena, voljena i moći se osloniti na voljenu osobu. Međutim, osobe koje su u prijašnjim bliskim odnosima bile odbacivane, doživjele tuđu agresiju, ravnodušnost ili gubitak bliske osobe, pri uspostavi novih odnosa mogu podsvjesno očekivati da će se ova iskustva ponoviti. Možemo jednostavnim rječnikom reći da je naš mozak naučio da je intimnost nešto što dovodi do boli i razočaranja. Svaki put kad ponovno počnemo uspostavljati blizak odnos, očekivat ćemo novu bol, razočaranje i odbačenost. Neke osobe stoga zaključe da je bolje ne biti intiman, ne otvoriti se drugim ljudima – tako nećemo biti povrijeđeni. 

S druge strane, neke osobe su u svojim ranijim bliskim odnosima iskusile postojanje pretjerane bliskosti, do razine gubitka pojedinčeve samostalnosti u donošenju odluka i vlastitog identiteta. Takve osobe mogu se bojati intimnosti jer se boje da će, ako budu intimno povezane s nekim, izgubiti vlastito „ja“. Sve ovo može navesti osobe koje se boje intimnosti da uopće ne traže trajne romantične partnere ili da u romantičnim i prijateljskim odnosima ostanu na površnoj razini te izbjegavaju razgovarati o vlastitim emocijama i potrebama.

Kako prepoznati osobe koje se boje intimnosti?

Ove osobe sklonije su maladaptivnom perfekcionizmu: imaju visoka očekivanja od sebe i osjećaju da ih ne ispunjavaju. Imaju niže samopoštovanje te su sklonije agresivnom i neprijateljskom ponašanju. Emocionalno su nestabilnije, odnosno sklone doživljavanju negativnih emocija poput straha, tuge i ljutnje. Naposljetku, imaju negativniji pogled na svijet, odnosno sklonije su smatrati svijet opasnim i nesigurnim mjestom. Mogu imati čežnju za većom bliskosti u svojem odnosu s drugima, no ne znaju kako ostvariti tu bliskost zbog straha od odbacivanja ili jer im nedostaju emocionalne i socijalne vještine potrebne za uspostavljanje i razvoj intimnih odnosa. Boje se otkriti drugima svoje misli i osjećaje, jer se boje da ih drugi neće prihvatiti takve kakvi jesu. Često svojim vlastitim ponašanjem sabotiraju vlastitu vezu: kako bi izbjegle pretjerano zbližavanje, mogu biti pretjerano kritične prema partneru i poticati nepotrebne sukobe.

Stabilnost njihovih romantičnih veza dijelom ovisi o karakteristikama njihovog partnera. Ako su osobe koje se boje intimnosti u romantičnoj vezi s osobom koja je nalik njima, odnosno osobom kojoj također ne odgovara intiman i blizak odnos, takve veze mogu biti relativno stabilne, premda manje ispunjavajuće. Međutim, ako njihov partner želi veću razinu bliskosti, razlike u razini željene bliskosti kod partnera mogu dovesti do prekida veze.

Kako smanjiti razinu straha od intimnosti?

1. Utvrdite kako strah od intimnosti utječe na vaš život. Strah od intimnosti postaje problematičan kad osobi uzrokuje probleme u svakodnevnom funkcioniranju, sprječava je da uspostavi kvalitetne bliske odnose te je čini usamljenom. Prepoznajte potiče li vas ovaj strah na sabotiranje veze i loše ponašanje prema partneru.

2. Prepoznajte uzroke straha od intimnosti. Gubitak figure privrženosti (poput smrti roditelja), iskustvo zlostavljanja, pretjerana i nezdrava bliskost ili odbacivanje od strane bliskih osoba može doprinijeti strahu od intimnosti. Prepoznavanje faktora koji su doveli do ovog straha može nam pomoći u nalaženju načina da taj strah umanjimo.

3. Radite na prepoznavanju vlastitih emocija. Kada se osjećate loše, pokušajte identificirati točnu emociju koju osjećate (tuga, sram, nelagoda, krivnja, …). Imenovanje vlastitih emocija može vam pomoći da sami sebe bolje razumijete i da lakše izrazite svoje emocije drugim osobama.

4. Zatražite pomoć psihoterapeuta. U smanjivanju straha od intimnosti od velike koristi može biti psihoterapija, u kojoj možemo sa psihoterapeutom proraditi prethodna životna iskustva i razviti sposobnost adekvatnog uspostavljanja novih intimnih odnosa.

Unatoč tome što su naša prethodna iskustva u bliskim odnosima bila loša, to ne znači da će sljedeća iskustva biti takva. Uz rad na sebi, moguće je razviti povjerenje u partnera i sposobnost dijeljenja vlastitih emocija s njime bez nelagode. Naravno, za svaku promjenu je potrebno vrijeme, a posebno za promjenu obrazaca ponašanja koji su duboko ukorijenjeni jer su se razvili u ranijoj životnoj dobi.

Cohen, S. i Syme, S. L. (1985). Social support and health. Orlando: Academic Press.

Conradi, H. J., Noordhof, A. i Kamphuis, J. H. (2021). Satisfying and stable couple relationships: Attachment similarity across partners can partially buffer the negative effects of attachment insecurity. Journal of Marital and Family Therapy, 00, 1-16.

Cordova, J. V., Gee, C. B. i Warren, L. Z. (2005). Emotional skillfulness in marriage: intimacy as a mediator of the relationship between emotional skillfulness and marital satisfaction. Journal of Social & Clinical Psychology, 24(2), 218-235.

Martin, J. L. i Ashby, J. S. (2004). Perfectionism and fear of intimacy: implications for relationships. The Family Journal, 12, 368.

Moss, B. F. i Schwebel, A. I. (1993). Defining intimacy in romantic relationships. Family Relations, 42(1), 31-37.

Peel, R. (2020). Relationship sabotage: an attachment and goal-orientation perspective on seeking love yet failing to maintain romantic relationships. PhD Thesis. Townsville: James Cook University.

Phillips, T. M., Wilmoth, J. D., Wall, S. K., Peterson, D. J., Buckley, R. i Phillips, L. E. (2013). Recollected parental care and fear of intimacy in emerging adults. The Family Journal, 21(3), 335-341.

Rohner, R. P. (2016). Introduction to Interpersonal Acceptance-Rejection Theory (IPARTheory) and Evidence. Online Readings in Psychology and Culture, 6(1).

Štulhofer, A., Cunha Ferreira, L. i Landripet, I. (2014). Emotional intimacy, sexual desire, and sexual satisfaction among partnered heterosexual men. Sexual and Relationship Therapy, 29(2), 229-244.

Waring, E. M. (1988). Enhancing marital intimacy through facilitating cognitive self-disclosure. New York: Brunner/Mazel.

Yoo, H., Bartle-Haring, S., Day, R. D. i Gangamma, R. (2013). Couple communication, emotional and sexual intimacy, and relationship satisfaction. Journal of Sex & Marital Therapy, 40(4), 275-293.

Zoroja, A. (2017). Odnos percepcije roditeljskog prihvaćanja-odbijanja, straha od intimnosti u odnosima, psihološke prilagodbe te razine samopoštovanja. Diplomski rad. Zagreb: Hrvatski studiji.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarSandra Zgodić, mag. psych., Ivana Blašković, univ. bacc. psych., Vladimir T. Katušić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., Magdalena Brnada, mag. psych. i Izabella Colić, univ. bacc. psych..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Sigurno ste čuli za romantične veze u kojima se u početku čini da sve dobro napreduje i da se partneri dobro slažu....

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 14. ožujka 2021.