Stručni suradnici psiholozi u dječjim vrtićima

By | 25-10-2020
  • 271
    Shares

Pitanje:

“Koliko kolege stručni suradnici psiholozi u dječjim vrtićima uspiju obaviti neposrednog rada s djecom i zašto tako malo? Koji su razlozi ili motivi davanja raznih upitnika odgojiteljima na ispunjavanje i koja je svrha upitnika? Što se radi s rezultatima tih ispitivanja i na koji točno način ista pomažu u poboljšanju kvalitete rada odgojno-obrazovne ustanove? Na koji konkretan način iz toga proizlazi dobrobit za dijete?”

Odgovor:

Odgojitelji rade vrlo naporan i vrijedan posao pomažući malim bićima da postanu veliki ljudi – vi odgojitelji prvi ste prvi korak u obrazovanju mališana. Nadamo se da pritom razumijete i našu ulogu u tom procesu, odnosno doprinos koji vam kao psiholozi možemo pružiti da tu djecu odgojite u najbolju moguću. Prema „Standardima rada psihologa u predškolskim ustanovama“ i „Državnom pedagoškom standardu“, psiholog je dužan raditi s djecom, roditeljima, ali i odgojiteljima. U opisu posla psihologa koji rade u predškolskim ustanovama stoji i rad s odgojiteljima. Naime, psiholog pruža podršku u razvoju odgojiteljskih kompetencija i stalnom stručnom usavršavanju odgojitelja. Iz tog razloga, važno je da psiholog opaža i daje smjernice za poboljšanja rada. Također, važno je da psiholog daje smjernice odgojiteljima za praćenje razvoja, napretka i postignuća djece te poticanje njihovog razvoja. Svojim djelovanjem pridonosi razvoju timskog rada u dječjem vrtiću i sudjeluje u stvaranju temeljnih uvjeta za ostvarivanje dječjih prava. Psiholog odgojitelja upoznaje s relevantnim karakteristikama svakog djeteta koje je upisano u vrtić te dogovara način praćenja djece u razdoblju adaptacije. Važno je da psiholog jača kompetencije odgojitelja (samoreflektivne kompetencije i kompetencije samovrednovanja), iako se odgojitelji na fakultetu susreću s tim vještinama. Psiholog i odgojitelj trebali bi raditi kao tim, pri čemu psiholog surađuje i sudjeluje u programima stalnog usavršavanja odgojitelja, s roditeljima i lokalnom zajednicom te unapređuje cjelokupan rad u dječjem vrtiću. Kvaliteta nije pojedinačno već je zajedničko iskustvo. Zadaća psihologa je i individualno i grupno stručno usavršavanje odgojitelja iz područja psihologije; to je način poticanja osobnog rasta odgojitelja.

Nadalje, iako stoji da psiholog 25 sati tjedno mora provesti u neposrednom radu, on taj rad dijeli i na roditelje i na odgojitelje, a ne samo na djecu. Dakle, trebalo bi se posvetiti svim dionicima koji sudjeluju u procesu odgoja djeteta, osim samoj djeci. Nažalost, vrtići su često sastavljeni od jedne krovne organizacije i puno dislociranih objekata, pri čemu je u svakom objektu više odjeljenja, a u svakom odjeljenju odgojitelj. Psiholog je jedan. Ne u odjeljenju, ne i u zgradi, već u organizaciji. S obzirom da ne možemo biti u više skupina istovremeno i promatrati svu djecu (koja su različitih uzrasta i kognitivnih kompetencija) naša je uloga da pomognemo odgojiteljima u razvijanju pozitivne komunikacije i odnosa s djecom u svojoj skupini. Zato je nužno da procijenimo na kojim elementima znanja i struke bi se moglo još raditi, a na kojima to nije potrebno. Tome služe edukacije i radionice koje održavamo s odgojiteljima. Uz to, programi prevencije podrazumijevaju neposredan rad između psihologa i odgojitelja. U konačnici, premalo kadra rasuto je na previše lokacija –  problem je to s kojim se Hrvatska već dugo bori. To nije izgovor, to je realno stanje našeg sustava.

Ankete, upitnici i druga sredstva daju informacije o određenim vještinama ili osobinama odgojitelja. Uz navedeno, služe i samovrednovanju odgojitelja. To je vrijedan alat koji pomaže u određivanju daljnjeg smjera rada, primjerice u cilju smanjenja neadekvatne komunikacije u odnosu odgojitelj- dijete. Anketama psiholozi ne žele pronaći što „odgojitelji krivo rade“, već savjetovati suradnike da poboljšaju svoja znanja. Takav način rada trebao bi biti obostrani dijalog. Tada je nužno da psiholog kaže zašto i u koju svrhu prikuplja podatke te da ih prezentira odgojiteljima. Isto tako, upitnici mogu služiti kao „pogled“ na skupinu iz perspektive odgojitelja, koji je s djecom najviše vremena. Na temelju toga, psiholog procjenjuje o potrebi intervencije nekog tipa. Ako mu upitnici, ankete i testovi služe u tu svrhu, onda ih nije ni dužan prezentirati u obliku nekih rezultata ili zaključaka.

autori: doc.dr.sc. Domagoj Švegar, mag.psych. Ana Antolović, univ.bacc.psych. Sandra Zgodić

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici

U našoj novoj rubrici odgovorili smo na pitanje odgojitelja iz neformalne inicijative SIDRO. 👇

Objavljuje Psihološki prostorUtorak, 27. listopada 2020.