Sve češće u radnom, obiteljskom i virtualnom svijetu čujemo rečenice poput „ovi milenijalci ne ostavljaju mobitel ni u kupaonici“, ili „mama, ti ne razumiješ da se naljepnice više ne šalju dok se dopisuješ“, ili „ne nalazim zajednički jezik s mlađom ekipom na poslu“. Zapadnjačka ideja generacijskog jaza polako se, najviše putem društvenih mreža, ušuljala u naš govor, pa i misli, stavove i ponašanja. Nastojeći razumjeti sebe i druge, ili se samo malo zabaviti, hvatamo se na ime svoje generacije kao na horoskop, pročešljavajući kroz prosječne karakteristike svoje skupine kako bi pronašli sebi slične osobine, mane i vrline, težnje i brige, želje, stavove, vrijednosti – kako bi pripadali grupi.
Društvo oblikuje pojedince, kao što pojedinci oblikuju društvo, pa se čini da fraza „ta današnja djeca nisu što su nekad bila“ može biti istinita. Već je Goethe u svojoj autobiografiji Poezija i istina rekao da bi svatko rođen deset godina ranije ili kasnije postao potpuno druga osoba s obzirom na ostvareno obrazovanje i utjecaj na vanjski svijet… Je li zaista tako? Što nam generacijske razlike mogu reći o nama samima?
Generacija – što je to?
Generacija ili kohorta pojam je iz razvojne psihologije. Radi se o određenoj skupini ljudi koja je rođena u određenom vremenskom periodu, čije se karakteristike prate kroz prolazak vremena te uspoređuju s karakteristikama drugih generacija. Praćenjem i usporedbom različitih kohorti u različitim vremenskim točkama, razvojni psiholozi dolaze do zaključaka vezanih uz univerzalni razvoj čovjeka, kao i specifični razvoj generacija unutar određenog povijesnog konteksta. Istraživanja kohorti tako su pokazala da velike društvene promjene mogu doprinijeti promjeni razvojnih karakteristika cijele generacije. S obzirom na isto zajedničko povijesno iskustvo, pripadnici jedne generacije postaju međusobno slični, a različiti u odnosu na pripadnike druge generacije.
Ako cijelu priču zaokrenemo za 180 stupnjeva, možemo razmišljati ovako: karakteristike određene generacije (ponašanja, stavovi, vrijednosti, misli, ideje njihovih pripadnika) mogu nam puno toga otkriti o duhu vremena u kojem su odrastali ili u kojem žive. Krenemo li još korak dalje, istraživanje generacijskih razlika može nam pomoći u otkrivanju kako određene skupine ljudi funkcioniraju na radnom mjestu, što pak može doprinijeti povećanju radne produktivnosti. Zamislite onda sljedeće – pretvorimo li različito ponašanje kohorti u tržište, onda znamo i što ćemo ponuditi kojoj generaciji, na koji će se klik upecati pripadnici generacije z, koju će naljepnicu u dopisivanju iskoristiti baby boomeri i koji će oglas pratiti milenijalci!
Što je sve otkriveno o različitim generacijama – i kojoj uopće pripadate?
Danas istraživanja kohorti ne zanimaju samo razvojne i socijalne psihologe, već su ovi nalazi pronašli plodno tlo u organizacijskoj psihologiji, marketingu, razvoju novih tehnologija – u istraživanju tržišta! Iako s krajnjim ciljem profita, ova su istraživanja donijela zanimljive spoznaje o svakoj generaciji koja danas djeluje u radnome svijetu, čiji pripadnici postaju korisnici (a možda i proizvodi) na tržištu. Prilikom čitanja informacija o generacijama potrebno je imati na umu sljedeće: mnogo je različitih istraživanja koja nisu ponovljena, većinom su provedena s američkom ili zapadnjačkom populacijom, temeljena su na podatcima iz anketa i upitnika, ili ponašanja korisnika na društvenim mrežama, a godine rođenja prema kojima se generacije dijele u istraživanjima samo su približne, pa uvijek ostaje prostora za prebacivanje pojedinaca koji se odluče ne uklopiti u svoju generaciju.
Zrela ili tiha generacija (rođeni do 1943.)
Pripadnika ove generacije još je malo. Danas su u kasnim sedamdesetim i osamdesetim godinama, pa ostvaruju uloge baka, djedova, prabaka, pradjedova. Rođeni su vrijeme ratova i kriza, kada nije bilo izobilja. I sami znamo da naši nonići vrednuju stvari na drugačiji način: čuvaju odjeću, hranu, ambalažu, sve što se još jednom može upotrijebiti. Očekuju poštovanje prema starijima jer su odrasli u vremenu kada su se često i roditelji oslovljavali s „Vi“. Muškarcima tihe generacije u životu je najvažniji bio posao te osiguravanje hrane i doma za svoju obitelj, dok je ženama važna briga o drugima, okupljanje oko stola i briga o domaćinstvu, stoga milenijalke obasipaju pitanjima poput „gdje su ti muž i djeca?“. Ova požrtvovna generacija poštuje autoritet, kao i ljubaznu i pristojnu komunikaciju. Važno je imati na umu da je su ovi pojedinci, u ovom ambijentu, i s ovakvim stavom prema životu, odgojili sljedeću veliku generaciju – baby boomere.
Baby boomeri (1943 – 1961)
Velika generacija koja je nosila radni svijet kasnih godina prošlog stoljeća te početkom ovog, djeca su rođena po završetku drugog svjetskog rata. U svijetu se tada dogodio porast populacije, značajan napredak tehnologije i poboljšanje životnih uvjeta. Odrastali su za vrijeme Hippy pokreta, rata u Vijetnamu, a bili su u tridesetima i četrdesetima za vrijeme pada Berlinskog zida.
Danas se najmlađi boomeri približavaju velikoj proslavi svojeg 60. rođendana, dok je se stariji s veseljem prisjećaju. To je generacija kojoj su tijekom odrastanja ljudska prava i pokreti za slobodu bili vrlo važni. Zato i danas cijene politički angažman i često razgovaraju o političkoj situaciji. Budući da su u potpunosti odrastali bez mobilne tehnologije, imaju snažne interpersonalne vještine. Ipak, naučili su koristiti tehnologiju i danas im ona prvenstvenu služi kao alat. Smatraju je štetnom za kvalitetu života i ne vole stalno biti umreženi.
Među boomerima se više žena tijekom radnoga vijeka uključivalo u svijet rada. Na poslu igraju po pravilima, poštuju nadređene i ne traže promjene – većina ih je cijeli radni vijek provela na jednom mjestu. Radoholičari su – oni koji razmišljaju o umirovljenju, lako bi mogli raditi dulje od bilo koje generacije prije njih. Boomeri su u radnom svijetu trenutno najmudrija, emocionalno najfleksibilnija, ali i najhumanija generacija, budući da su na svojem vrhuncu emocionalnog razvoja. Kod odgoja djece, vodili su se idejom „želim da mojoj djeci bude lakše nego što je bilo meni“, što može doprinijeti razumijevanju nekih stavova i ponašanja kod milenijalaca.
Generacija X ili „Izgubljena“ generacija (1962 – 1981)
Generacija X donedavno je bila najvažnija radna snaga u populaciji. Danas su pripadnici ove generacije u rasponu dobi od ranih četrdesetih, pa sve do srednjih pedesetih. Pripadnici generacije X specifični su po tome što imaju najveći broj razvedenih brakova u usporedbi sa svim ostalim generacijama, što se djelomično možda može objasniti ravnopravnijom rodnom podjelom na radnim mjestima, ali ne i kod kuće. Njihov je pogled na svijet oblikovala stalna promjena, borba protiv svjetskih diktatura, korupcije i epidemije (poput AIDSA), a prevladavali su glazbeni izričaji poput punka, grungea, kasnije elektronike i techna. Pripadnicima ove generacije važna je sloboda, ljubav, tolerancija i jednakost. Karakteristično je i odrastanje unutar sustava (posebno su se tada razvijali dječji vrtići, a bilo je uobičajeno da i očevi i majke odlaze na posao).
U odnosu na boomere, važnija im je financijska dobrobit, sigurnost, obiteljska bliskost i zajedništvo. U istraživanjima ističu da žele pronaći životni smisao. I dalje smatraju da je posao važan dio života, pa je važno i naći smisao u onome što rade. Imaju prijatelje na poslu. Cijene sigurnost sustava i uputstva nadređenih. Žele uživati u mirovini, ali se boje da to neće moći s obzirom na trenutne promjene u radnome svijetu. Upotrebu tehnologije vide kao alat za veću produktivnost, ali ne kao zamjenu za socijalne odnose.
Milenijalci ili y generacija (1982 – 1999)
S obzirom da ulaze u radni svijet i već ga velikom brzinom preplavljuju, pojedinci u mlađoj odrasloj dobi (u dvadesetima i tridesetima) danas čine najčešći predmet generacijskih istraživanja. Odgajani su od strane boomera i generacije X, i to većinom permisivnim roditeljskim stilom u kojem se roditelji prema djeci postavljaju kao prijatelji ili partneri u odgoju, uz manje kontrole i više nježnosti. Za vrijeme njihovog odrastanja nastupila je tehnološka revolucija, praćena krizom i recesijom 2008. godine u kojoj su mnogi mladi milenijalci promatrali kako roditelji gube posao, ostaju bez doma, ili su sami podizali kredite za odlazak na studij.
Pojedinci ove generacije visoko vrednuju financijsku dobrobit u odnosu na traženje životnog smisla. Istraživanja su pokazala kako kod njih opada uvjerenje da doprinose promjenama na političkoj sceni ili u svijetu. Također pokazuju smanjeni osjećaj za pripadnost zajednici. Posebno vrednuju vanjske motive poput novca, broja lajkova na društvenim mrežama, samopromocije ili postignuća na radnom mjestu. Milenijalcima je važan individualizam: cijene fleksibilnost na radnom mjestu, ne žele žrtvovati svoje osobno vrijeme zbog posla, najbitnije im je putovati i raditi na sebi te kvalitetno provoditi slobodno vrijeme. Odgađaju osnivanje obitelji jer znaju da je to zadatak koji zahtijeva veliku vremensku i financijsku predanost, stoga je za ovu generaciju važno istaknuti fenomen odgođenog odrastanja. Odabiru živjeti pod istim krovom sa svojim roditeljima i pričekati s osnivanjem obitelji kako bi ostvarili financijsku sigurnost i emocionalnu zrelost.
Istraživanja također pokazuju kako vole volontirati, pomagati, sudjelovati u javnom životu zajednice i dobrotvornom radu više od drugih generacija. Više su uspješni, umreženi, ali i više anksiozni, depresivni, usamljeni. Kod današnjih dvadesetogodišnjaka i tridesetogodišnjaka postoji veća učestalost depresivnih simptoma i paničnih napada koja se može pripisati povećanom pritisku društva za uspjehom i ostvarenošću na više područja, u kombinaciji s neprestano rastućim troškovima života i ekonomskom nestabilnošću.
U usporedbi s drugim generacijama, istraživanja pokazuju da milenijalci imaju manjak empatije, veći narcizam i pretjerano samopouzdanje, pa i preuzimaju veće rizike. Stoga i ne čudi da upravo iz generacije milenijalaca dolaze osnivači ili vlasnici svih većih društvenih mreža i alata za samopromociju.
Generacija z ili iGen (rođeni 2000. do danas)
Mladi adolescenti, tinejdžeri i djeca rođeni su u vrijeme kada je tehnologija prisutna od rođenja. Korisnici su društvenih mreža u kojima dominiraju grafički prikazi i ikone, a svijet prate promjene na političkoj sceni, pandemija virusa te vidljive klimatske promjene, uz poplavu lažnih vijesti, mamce za klikove, tik – tok izazove, virtualnu nastavu i rad od kuće.
Dosadašnja istraživanja pripadnika ove generacije pokazuju neke karakteristike koje su slične milenijalcima – od vlastite dobrobiti i pripadnosti zajednici, z- ovcima je važniji novac, slava i vlastiti imidž. U velikoj se mjeri oslanjaju na virtualne tehnologije i prihvaćaju ih kao dio svakodnevnog života, a ne kao nešto novo. Stalno su online. Tehnologija kod z – ovaca služi zabavi i druženju, a sada i učenju. Neka su istraživanja pokazala kako ne mogu bez mobilnog telefona dulje od sata. Život uz aplikacije i društvene mreže kod pripadnika Z generacije doprinosi smanjenju razvijenosti interpersonalnih vještina, a u porastu su problemi depresivnosti, anksioznosti te psihosomatski simptomi uzrokovani stresom.
U odnosu na milenijalce, kod ove se generacije pojavljuju novi stavovi, pa čak i politički angažman vezan uz zaštitu okoliša i klimatske promjene. Tako polovica pripadnika generacije Z želi raditi za organizaciju koja je odgovorna prema okolišu, a više od polovice želi štedjeti. Ovo je generacija mladih koja petkom prosvjeduje kako bi imala mirnu odraslost i zdravi planet, a najveća razlika u odnosu na druge generacije je njihov strah i nesiguran pogled prema vlastitoj budućnosti.
Istraživanja, ali i normativno – povijesne promjene za milenijalce i z – ovce tek slijede, stoga ćemo tek vidjeti kakve u prosjeku vrijednosti, stavove, ponašanja i ideje u ovakvom duhu vremena razvijaju mladi.
Što dobivamo analizom generacijskih razlika?
Čitanjem svih ovih podataka, zasigurno ste se pronašli u jednoj, dvije, pa čak možda i tri generacije. Možda ste razmišljali kako su vas istraživači pogrešno opisali i svrstali u neku krivu grupu. Jeste li postavili pitanje – čemu ovo služi?
Generacijske su razlike možda kao dijagnoze. U želji da razumijemo sami sebe, kod drugih tražimo zajedničke karakteristike i svrstavamo ih u skupine, štedeći pritom vlastiti trud i mentalne resurse. Istovremeno, ostvarujemo efekt samoispunjujućeg proročanstva, vjerujući da se trebamo ponašati na ovaj ili onaj način, onako kako drugi misle o nama, budući da je to u skladu s našom generacijom. Promatranjem drugih ljudi kroz prizmu generacijskih razlika zapravo stvaramo još veći generacijski jaz i doprinosimo polarizaciji – na društvenim mrežama, na radnom mjestu, u zajednici, u cijelom našem životu.
Većina novijih istraživanja i metaanaliza generacijskih razlika u vrijednostima i preferencijama sugerira da su razlike među grupama zapravo vrlo male. Ispostavlja se da su razlike unutar grupa znatno veće! Drugim riječima, sretna je vijest što smo, kao pojedinci, međusobno sličniji nego što su različite naše generacije.
Bivanje u jednoj generaciji po dobi, ne znači i razvijanje tipičnih vrijednosti, stavova ili ponašanja. Na naše odabire i odluke u većoj mjeri utječu vrijednosti u obitelji koje se njeguju, naše kulturno i društveno podneblje u kojem smo odrasli, kao i uloge koje smo u životu imali.
Iako smo odrasli u različitim povijesnim vremenima, svi još uvijek imamo iste potrebe, idealne svjetove i slike u našim glavama, i iste razvojne zadatke koje smo odrastanjem svladali. Svi smo naučili hodati, govoriti, pridružili smo se nekom obrazovnom sustavu, imali smo neki oblik obitelji, i na svoj način želimo doprinijeti razvoju društva i novih generacija. Može se reći da postoji opća potreba za poštivanjem starijih, kao i za zahvalnošću prema koracima koje su naši i njihovi roditelji poduzeli kako bismo mi preživjeli i došli na svijet. U psihologiji se taj fenomen naziva generacijska recipročnost.
S druge strane, u kasnijoj srednjoj dobi, kao i u zreloj dobi, na redu je razvojni zadatak generativnosti. Generativnost, prema Eriksonu, je potreba za prenošenjem naučenih znanja i spoznaja tijekom života prema mlađim naraštajima. Osoba koja je više od polovicu života preživjela i proživjela na ovome svijetu, zaista mu može doprinijeti dijeljenjem svojih znanja i spoznaja.
Razmjenom iskustva među generacijama proširujemo svoj svijet, te si dopuštamo gledati na vlastiti život iz šire perspektive, što, u krajnjoj liniji, doprinosi razvoju samopouzdanja, mentalnog zdravlja i porastu kvalitete našega života.
Zaključak: usporedba generacija dio je našeg razvoja
Starije generacije na mlađe često gledaju sa stavom “mi kao mladi nismo bili takvi”. Izgleda da ovakav fenomen postoji, doslovno, još od stare Grčke. Helenski citat o ponašanju mladih iz knjige “Schools of Hellas: an Essay on the Practice and Theory of Ancient Greek Education from 600 to 300 BC” Kennetha Johna Freemana tome govori u prilog:
…Točke optužnice jesu: rastrošnost, loši maniri, prezir prema vlasti, ljubav prema brbljanju na mjestima za vježbanje. Djeca su postala tirani, a ne robovi, njihovih kućanstava. Nisu više ustajali kad bi stariji ušli u sobu; proturječili su roditeljima, čavrljali pred društvom, gutali delikatese za stolom i činili razne prijestupe protiv helenskog ukusa, poput križanja nogu. Tiranizirali su pedagoge i učitelje….
Oni koji kritiziraju mlade, nisu mladi. Nalaze se u kasnijem razvojnom razdoblju s više životnoga iskustva, novim razvojnim zadacima i novim pogledom na život. Nakon pedesete, razmišljanje o vlastitom životu se mijenja. Umjesto usmjeravanja na trenutne interese, potrebe i želje uz stav “život je dug i još imam vremena za sve”, shvaćamo da je život jedan, pa razmišljamo “koliko mi je još vremena preostalo i što sam do sada sa životom učinila”. Tada starije generacije obraćaju pažnju na mlade, prisjećajući se svojeg mladenačkog života i stanja uma. U skladu s time, može se zaključiti – mladi nikad nisu bili ono što su nekad bili, dok su odrasli prema mladima baš uvijek onakvi kakvi su i bili.