Psihološka proza: Oprosti mi, kćeri!
Miris lijekova oplahnuo me kad sam ušla sam u bolničku sobu, no pažnju mi je okupiralo izmučeno tijelo koje sam ugledala. Njena plava kosa izgledala je kao posljednji put kad sam je vidjela prije godina koje sam prestala brojati, ali njene oči više nisu imale onu snagu od nekad, a ruke su je odavno izgubile.… Read More »