“Tko si ti?”, konačno se odvažih upitati. Zaustavih se nasred prepunog trga i okrenuh gledajući ga ravno u oči. Ako i ima loše namjere, neće se usuditi učiniti mi nešto nažao među tolikim ljudima. Ovo me neobično biće prati danima. Skrivanje mu nije namjera. Kao da želi biti viđeno. “I zašto me danima slijediš?” Zagonetno… Read More »
Na proplanku kraj mora živi stoljetna maslina. Ukopana na istome mjestu od kada zna za sebe nagledala se vjetrova i zima, izlazaka i zalazaka sunca, kiša koje je nekada jedva dočeka živa. Pustila je korijenje duboko tražeći kapi vode u sušnim danima. Odbacila je poneke grane kada se u dugim zimama nije mogla brinuti za… Read More »
Nasuprot meni sjela je djevojčica, čvrsto stežući knjigu rukama. U početku nisam pridavala mnogo pažnje njezinoj sramežljivoj pojavi. Nasmiješila sam joj se vidjevši je s tim gustim šiškama i u prevelikoj odjeći, očiju razrogačenih prema krajoliku koji se brzo izmjenjivao. Bilo je to poput kratkog, ali slatkog pregledavanja slika iz obiteljskog albuma. Činilo mi se… Read More »
„Bojim se…“ započela je. „Čega?“ „Vremena…“ „Vremena?“ „Vremena…“ „Kako se bojiš vremena?“ „Tako što ga ne vidim dok prolazi pokraj mene.“ „Kako prolazi pokraj tebe?“ „Neprimjetno.“ „Kako znaš da prolazi pokraj tebe ako je neprimjetno?“ „Po djeci koja mi odrastaju tako brzo, lišću koje požuti prije nego izraste, namještaju koji sam jučer kupila, a danas… Read More »
Pred malenim, trošnim kućerkom sjedi starica. Izbrazdano joj lice, ruke sklopila u krilu kao da moli…čeznutljivi pogled u daljinu. U očima tuga, ili samo sjeta, teško je reći. Sjedi tako sama i čeka, a odavno već čekati nema koga. Tek smrt da dođe, a ni njoj još nije vrijeme. Ni suza nema, i one presuše… Read More »