Ti nisi teret – ti imaš teret! – kako prihvatiti endometriozu

By | 02-04-2021
  • 145
    Shares

„Bolovi tijekom ciklusa su normalni, uopće ne izgledaš bolesno, nemoj dugo čekati na dijete, ne razumijem kako ti tablete ne pomažu…“, samo su neki od primjera rečenica koje žene koje boluju od endometrioze često čuju. S obzirom da je endometrioza nevidljiva bolest te se o njoj zasad jako malo zna, ne čudi nerazumijevanje okoline i stvaranje pogrešnih pretpostavki.

No, krenimo od početka. Endometrioza je ginekološka bolest kod koje se stanice sluznice maternice nalaze izvan maternice, na mjestima poput jajnika, jajovoda, crijeva, pluća, zdjelice, odnosno ondje gdje ne bi trebale biti. Ovaj poremećaj obuhvaća približno 10% ženske populacije, no pretpostavlja se da je broj daleko veći s obzirom na kasno otkrivanje i uspostavljanje dijagnoze. Kod nekih je žena bolest asimptomatska, no većina njih ima izražene simptome poput izrazito jakih bolova tijekom ciklusa, bolnih spolnih odnosa, nadutosti (tzv. endo belly), glavobolje, jakog PMS-a, bolova prilikom mokrenja, neplodnosti, a također i određenih psihičkih poteškoća poput anksioznosti, depresije, promjena raspoloženja, umora, manjka energije i iscrpljenosti. S obzirom na navedeno, smatram da je izrazito potrebna intervencija struke kako bi se žene koje boluju od endometrioze naučilo kako da prihvate bolest i nauče živjeti s njom, kao i kako da se nose sa simptomima koje ona donosi, a u cilju postizanja normalnog funkcioniranja u svakodnevnom životu.

Mentalno zdravlje i važnost podrške

Žene koje boluju od endometrioze i pritom imaju bolove u zdjelici imaju lošiju kvalitetu života i mentalno zdravlje u usporedbi sa zdravim i asimptomatskim ženama.  Mnoge žene navode da bol kontrolira njihov život, ometa posao i ograničava tjelesne aktivnosti. Također, povećana emocionalna ranjivost dovodi do poteškoća u suočavanju s bolešću, uzrokujući povećanu frustraciju, bijes i depresiju jer mnoge žene proživljavaju nerazumijevanje svoga stanja od strane drugih ljudi iz njihove okoline. Sve to  pokazuje da je potrebno osvještavanje javnosti o postojanju ove bolesti kako bi se postiglo veće razumijevanje i podrška ženama. Ono što je isto tako bitno je način na koji se osoba suočava s preprekama i stresnim situacijama u životu, a žene koje postižu visoki rezultat na skali korištenja neprilagođenih vještina suočavanja, poput samokritičnosti i socijalnog povlačenja, sklonije su imati promjene raspoloženja te fizičke poteškoće, kao i osjećaj da ih drugi ne razumiju.

Prihvati sebe

U svojoj borbi s endometriozom znalo mi se dogoditi da pomislim kako sam teret – članovima svoje obitelji koji su ponekad prisiljeni trpjeti moje promjene raspoloženja, svom zaručniku kojem često otkazujem planove zbog iznenadnih bolova, svojim prijateljima jer ponekad nemam volje za druženje, medicinskom sustavu jer često trebam njihove intervencije i tako dalje. Žene koje imaju endometriozu često se osjećaju ovako, međutim, to je potpuno krivo razmišljanje! Ti nisi teret – ti imaš teret! Potrebno je imati razumijevanja za sebe jer ako mi nemamo razumijevanja i ne pružimo si potrebno, ne možemo očekivati ni od drugih da nam to daju. To je prva stvar koju trebamo napraviti – prihvatiti sebe sa svim mogućnostima i nemogućnostima, prihvatiti da postoje stvari na koje ne možemo utjecati, prihvatiti da nam je potrebno više odmora nego prije i da ne možemo sve odjednom.

Paradigma s dvije strijele ili katastrofiziranje

Kada se dogodi nešto što nam izazove neugodne emocije poput straha, tuge ili ljutnje, možda ne možemo promijeniti sam događaj, no možemo utjecati na našu reakciju na isti. Toni Bernhard opisuje primjer paradigme s dvije strijele, koja izvorno potječe iz budizma.

Prva strijela je neugodno iskustvo koje doživimo. Ono može biti sasvim banalno poput „pukao mi je nokat” do ozbiljnijeg „imam tešku bolest”, odnosno nešto što ne možemo izbjeći, nešto što se jednostavno dogodi jer – to je život. Druga strijela je ona kojom sami sebe pogodimo – emocionalna reakcija na prvu strijelu – naše misli i emocije o samom događaju.

Primjer: ujutro prije posla skuhamo si kavu i želimo ju popiti u miru, no slučajno ju prolijemo na pod. To je prva strijela. Zatim, počnemo analizirati „Zašto baš sad, kako mogu biti ovako nespretna, sve sam zaprljala oko sebe, neću stići popiti kavu u miru, nikad ništa ne mogu napraviti kako treba…”. To je druga strijela. Zamislimo sada drugu verziju iste priče. Prolili ste kavu, osjetili ste ljutnju (što je normalna reakcija, no kratkotrajna) uzeli krpu i obrisali pod, skuhali novu kavu te sjeli i popili ju. Uočavate li razliku između ove dvije verzije? Ova priča može se primijeniti na sve situacije u životu. Često trebamo samo prihvatiti situaciju takvu kakva jest, bez previše analiziranja, misli što bi bilo kada bi bilo i samookrivljavanja, napraviti što možemo i krenuti naprijed.

Tako je i s endometriozom – prisutnost bolesti ne možemo promijeniti jer, zasad, bolest nema lijeka. Međutim, ono što možemo je: ne odustati, ne predati se, hrabro se boriti i ići dalje! Prihvatiti da u našem životu postoje određena ograničenja, no također i lijepe stvari na kojima možemo biti zahvalni.

Dnevnik zahvalnosti

Ponekad nam se događaju lijepe stvari, no uz sve loše, ne primjećujemo ih. Dnevnik zahvalnosti može nam pomoći u tome – sve što je potrebno je malo volje, jedna bilježnica i kemijska olovka. U kontinuitetu – svakodnevno ili par puta tjedno, upišite lijepe stvari koje su vam se u tom periodu dogodile, a to može biti bilo što – nazvala me prijateljica, skuhala sam si finu kavu, čula sam pjev ptice, osjetila sam kako lišće šuška pod mojim nogama, napravila sam si ugodnu kupku, preživjela sam današnji pregled kod doktora. Možete upisati i stvari koje su vas uznemirile, ali ste zahvalni što su prošle i što ste ih izdržali – zahvalna sam što sam preživjela operaciju, što sam izdržala neopisivu bol.

Kada se svjesno usmjerimo na lijepe situacije u životu, počinjemo ih općenito više primjećivati i tada shvatimo da – iako se borimo s kroničnom bolešću i moramo se puno toga odreći – i dalje imamo puno lijepih i bitnih stvari u životu zbog kojih se vrijedi boriti!

Više informacija o endometriozi i njezinim psihološkim aspektima možete potražiti na: https://www.facebook.com/budi.borac95/

Facchin, F., Barbara, G., Saita, E., Mosconi, P., Roberto, A., Fedele, L., Vercellini, P. (2015) Impact of endometriosis on quality of life and mental health: pelvic pain makes the difference, Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 36(4), 135- 141.

González-Echevarría, A., Rosario, E., Acevedo, S., Flores, I. (2018). Impact of Coping Strategies on Quality of Life of Adolescents and Young Women with Endometriosis. Journal of Psychosom Obstet Gynaecol, 40(2), 138-145.

“Sallatha Sutta: The Arrow” translated from the Pali by Thanissaro Bhikkhu. (1997). Preuzeto s: http://www.accesstoinsight.org/tipitaka/sn/sn36/s n36.006.than.html (12. 3. 2021.)

How to put a stop to catastrophic thinking (2017). Preuzeto s: https://www.psychologytoday.com/intl/blog/turning-straw-gold/201711/how-put-stop-catastrophic-thinking (12. 3. 2021.)

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Klara Saganić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Magdalena Brnada, mag. psych., Tajana Ninković, mag. psych., Laura Martinić, mag. psych., Izabella Colić, univ. bacc.psych., Matea Milin, univ. bacc. psych. i Barbara Paušak, univ. bacc. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Potrebno je imati razumijevanja za sebe jer ako mi nemamo razumijevanja i ne pružimo si potrebno, ne možemo očekivati ni...

Objavljuje Psihološki prostorPetak, 2. travnja 2021.