I. Blizanke
Bile su blizanke, ali ne i sestre. Rođene istoga dana, ali u dva različita grada. Različitih bioloških roditelja, ali gotovo identičnih životnih priča. Kozmičke blizanke.
I fizički i mentalno bile su zdravije od prosječne djece, međutim nisu imale podršku roditelja, kakvu svako dijete zaslužuje, a većina ima. Ali nekoga su ipak imale. Kritičara. Upoznale su ga još u školskoj dobi, obratio se istim riječima jednoj i drugoj.
II. Kritičar
Tiho poput sumnje dopirao je iz skrivenih kutaka njihovih umova, šaptao je…
– Ne mogu vjerovati koliko sam glupa!
…u početku rijetko i tiho, ali nepopustljivo…
– Glupa si, nikad nisi trebala trenirati atletiku. Što si postigla? Nisi mogla istrčati normu za državno prvenstvo. Šta ti je to trebalo?
…iz tjedna u tjedan glasnije, hrabrije, češće…
– Nikad nisi trebala trenirati, potratila si veći dio svog života. Patio ti je društveni život. Koliko god si se trudila uvijek su drugi bili ispred tebe, uvijek su drugi bili bolji.
…sve upornije i grublje…
– Zar nisi već dovoljno ponižena, želiš li još? Koliko još?
…drsko i cinično…
– Nisi trebala ostati do kasno sinoć, sad opet ne možeš ništa. Što ne možeš učiti iz svojih grešaka?
…iako su se djevojke jako trudile i uspješno studirale, mučio ih je sve više i više…
– Zar ne vidiš da matematika nije za tebe, ne možeš položiti jedan mali ispit. Neka nisi izašla na ispitni rok, nisi ni zaslužila da izađeš. Glupa si. Glupa si! Ništa ne razumiješ, odustani od faksa, on nije za tebe. Za tebe su poslovi koji zahtjevaju minimalno inteligencije. Zar ne vidiš da drugi s lakoćom svladavaju sve, a ti nisi mogla taj jedan mali ispit.
…bahato i nemilosrdno…
– Opet si izašla s ekipom i pila, što nisi naučila da to ne smiješ? Ako ne znaš postaviti granice na tako jednom banalnom primjeru kako ćeš ih znati postaviti u bitnim stvarima u životu.
…bezobrazno i beskompromisno…
– Opet si previše gledala serije i premalo učila. Zato i nisi prošla ispit. Baš si retardirana. Nauči već jednom. Ti si pogreška.
…iako podmukao i pokvaren, bio je čudesno uvjerljiv…
– Svi mogu smršaviti osim mene, baš sam glupa, ne mogu se pridržavati jednog jednostavnog plana i programa.
…jačao je, silovito vikao, odzvanjalo je…
– Kako ne vidiš da si loš organizator, ni jedna škola ne može proći bez problema. Vidiš da nisu svi zadovoljni, sama si kriva što je sve fail. Trebala si ih više potaknuti na raspravu, to je bio tvoj zadatak. Nisi im dala osnovne upute, moraš odustati od organizacije.
…prodorno, destruktivno, razorno…
– Jako si loša prijateljica. Pa kako se možeš isključiti tokom razgovora. Zar ne vidiš da zbog toga nitko ne mari za tebe. Gdje su ti prijatelji? Gdje si ti kad si im potrebna? Baš si bezosjećajna i hladna. Zato te nitko i ne želi.
...bijesnio je, divljao, urlao…
– Pa kakva ti je to veza? Vidiš da stalno radiš greške, stalno nešto nije dobro, a za sve si ti kriva. Je li ti sada trebala ta poruka. Kako će on to shvatiti? Ostavit će te sigurno. Nisi zaslužila biti s nekim tako divnim i brižnim. Ne zaslužuješ ga. Ne muči ga, otiđi.
…nasilno i zvjerski maltretirao je i jednu…
– Izgubila si zadnju parnicu. Baš si glupa, kako si to mogla, ne zaslužuješ više biti odvjetnica. Zar se tako radi?
…i drugu…
– Pa kako ti je mogao zagoriti ručak, nesposobna si i za najmanje stvari. Čak ni ručak svojoj obitelji ne možeš skuhati.
…blizanke su vjerovale svim njegovim lažima, kako jedna…
– Svi to mogu napraviti, samo ja ne mogu. Nesposobna sam. Nisam ja za to. Moram se ostaviti ovog posla.
…tako i druga…
– Moj suprug će me mrziti zbog ovoga. Pa kako mogu biti takva? To jadno dijete uvijek izgleda mrzovoljno, a sve zbog mene.
…a on bi ih, ponavljajući im nešto po tisuću puta, uvjerio u što god je htio…
– Opet sam to napravila. Zašto nikad to ne mogu napraviti kako treba? Baš nikad ne mogu donijeti dobru odluku. Uvijek sve pokvarim. Ja nisam sposobna za samostalan život.
…a kad je sazrijeo čas za konačni obračun, krvnički je udarao svom artiljerijom…
– Ne zaslužuješ ovaj život! Ti ne zaslužuješ živjeti! Ti si kukavica, ruglo! ODUZMI SI ŽIVOT! ODMAH!! Da se nisi usudila provesti ni dana više na ovom svijetu!!
III. Koga poslušati?
Blizanka, ne i sestra, gotovo blizanka, bila je na rubu. Slušala je kritičara. Plakala je. Krenula se rezati, piti tablete, popela se na prozor, ali u svakom pokušaju zaustavila ju je želja. Dizala je glavu. Gurala naprijed. Nije stajala.
– Ljubavi, nemoj ga slušati. Zaslužuješ lijep i svoj život. On je jak dok ga slušaš, jačat će još više, ali ti nisi kukakvica, ti si prekrasna i pametna mlada cura. – govorila je želja.
Pokušavala je. Trudila se. Kritičar nije bio jedini koga je slušala. Opirala mu se…
– Tvoj udarac nije bio jak kao njegov, tvoj udarac nije bio silovit, tvoj udarac je bio samo upozorenje. – rekao je nevini.
– Trebala si ga jače udariti. Da zaboli. Trebala si ga oskvrnuti. Umrljati svoju odjeću njegovom krvi. – zaključio je razbojnik.
– Nisi ga trebala udariti, trebala si pustiti! –zagrmio je spasitelj.
– Ali samo se branila, kako ne vidiš da je ona tu žrtva! Zar želiš reći da njen život ne vrijedi? Da ona treba biti umrljana SVOJOM krvlju? – graknuo je nevini.
Trebala ga je ubiti! – zaključio je razbojnik, sada sasvim otvoreno.
– Ubiti nekoga, nije rješenje! Dopustiti da te netko tuče, nije rješenje! Upozoriti nekoga, najbezbolnije rješenje! – zaključila je blizanka.
Žena je odlučila izgraditi svoj svijet, pun zagrljaja, poljubaca, pogleda, topline…
IV. Dom
– Svakim danom jedna zvijezda sa neba padne. Ta zvijezda zove se padalica. Ali ona nije padalica, ona je samo znatiželjna. Ne želi biti na jednom mjestu cijelo vrijeme. Ona istražuje, traži bolje mjesto pod suncem. – kaže istraživač.
– Ali ako svaki dan padne jedna zvijezda, možda se okupljaju na istom mjestu i grade nešto potpuno drugačije i manje, toplije i ugodnije. Možda grade svijet tako savršen, gdje svako dijete ima svoju obitelj. – kaže kreator.
– Ali ako one grade svoj svijet, svoje zviježđe i ako putuju istovremeno to znači da one istinski uživaju u tom svijetu. Zašto ne bismo isprobali i gurnuli siroče unutra? – kaže mudrac.
Istraživač i kreator su se složili i poslali blizanku u svijet pun ljubavi i topline. Ta žena više nije bila siroče. Sada je bila dijete koje pripada nekom svijetu.
V. Kraj
Kritičar danas ne maltretira ni jednu ni drugu blizanku.
Prva
je uvidjela veliku podršku svoje želje i shvatila da zaslužuje život kakav samo ona može izgraditi. Više se nije rezala, nije pila tablete, spustila se s prozora. Kritičar postaje sve manji i manji. Govori sve tiše i tiše. Njezina želja je puno jača. Samo je pitanje vremena kada će kritičar potpuno iščeznuti.
Druga
se riješila kritičara puno lakše, gotovo bez borbe.
– Ne zaslužujem ovaj život. Dosta je bilo. – zaključila je posve sigurna u tu odluku.
Kritičar je tada nestao u trenu i nikada više neće mučiti drugu blizanku. S njim su nestali i spasitelj i želja i razbojnik i nevini… Nestala je svaka misao. Ta je bila posljednja.
VI. Iza pozornice
Prikazom kritičara, razbojnika, nevinoga i drugih unutarnjih misli jedne stvarne djevojke, u ovu smo priču utkali njen surov život. Njeno neprestano ukazivanje na vlastite mane i kontinuirane negativne misli o sebi, primjer su kronične i pretjerane samokritičnosti, koja može završiti tragično. Može, ali nasreću i ne mora, što ćemo rastumačiti u nastavku teksta…
Samokritičnost
Povremena sumnja u vlastite sposobnosti je normalna i može biti zdrav način za povećanje samosvijesti i postizanje osobnog rasta, međutim kada je učestala i preizražena, tada može biti prepreka našem samopoštovanju. Samokritične misli mogu biti korisne samo ako ih fokusiramo na određene konkretne situacije u kojima smo doživjeli neuspjeh (“Nisam položila ispit jer nisam dovoljno učila.”). Ako ih generaliziramo na naše sposobnosti (“Nisam položio ispit jer sam glup.”), to će vrlo vjerojatno imati negativne efekte na našu psihološku dobrobit.
Dakle, pretjerana razina samokritike nije samo nekorisna, nego je i štetna. Ona nas sprječava da vjerujemo u vlastite sposobnosti, da riskiramo u onim situacijama u kojima nam je uspjeh objektivno dostižan i vjerojatan. Osim toga, izrazito samokritični pojedinci mogu se osjećati krivima ili posramljenima kad god nešto pođe po zlu, a to može pridonijeti raznim problemima s mentalnim zdravljem, poput depresije, socijalne anksioznosti, iskrivljene slike tijela ili osjećaja bezvrijednosti. Kronične samokritične sklonosti također se mogu povezati i s perfekcionizmom, samopovređivanjem, poremećajima prehrane i drugim teškoćama.
Ako se sada vratimo na tekst, postavlja se pitanje zašto se jedna blizanka može oduprijeti kritičaru, dok druga ne može poslušati želju i nevinoga? Zašto prva može osjećati nadu u bolje sutra čak i dok joj se događaju strašne stvari u životu, a druga ne može? Kako prva blizanka, koja isto kao ni druga nema podršku roditelja, može odrasti u osobu koja se sa stresnim situacijama i svim preprekama nosi začuđujuće dobro? S druge strane, zašto se druga blizanka ne nosi s identičnim situacijama na isti način, već se osjeća depresivno, suicidalno i ne pronalazi smisao u svom životu? Kako bi mogli odgovoriti na ova pitanja, prethodno moramo objasniti što je psihološka otpornost…
Psihološka otpornost
Pojam mentalne čvrstoće ili psihološke otpornosti koristi se za opis raznih pozitivnih osobina koje čovjeku mogu pomoći da se dobro nosi s teškim situacijama s kojima se u životu susreće. Osobe koje su psihološki otporne dobro se prilagođavaju teškim okolnostima, traumama, tragedijama i drugim izvorima stresa (kao što su problemi u obiteljskim i drugim međuljudskim odnosima, problemi na poslu ili financijski problemi), tako što ih transformiraju u izazovno i pozitivno iskustvo. Drugim riječima, mentalno čvrsti pojedinci iz teških ili negativnih situacija uspijevaju naučiti nešto ispravno i izvući nešto korisno za sebe. To su ljudi poput prve blizanke. Ljudi s visokom psihološkom otpornošću imaju razvijenu svjesnost o emocijama i situaciji, prihvaćaju da su promjene i stresne situacije dio života. Mentalno su agilni, sposobni su razmišljati kreativno i fleksibilno te sagledati situaciju iz različitih perspektiva.
Ljudi poput druge blizanke su manje otporni, a njihova niska otpornost može imati korijene u negativnim iskustvima s roditeljima, njegovateljima ili drugim odraslima koji su osobi bili važni u djetinjstvu. Roditelji djetetu mogu uputiti kritiku ili na njegovo ponašanje (“Nije lijepo što nisi pospremila svoje igračke.“) ili na njega kao osobu (“Ti si zločesta djevojčica.“). Ako kritiku upute na ponašanje, dijete točno zna što nije napravilo ispravno i zna što treba mijenjati. Međutim, ako konstantno kritiziraju dijete kao biće, tada dijete dobiva poruku da je loše kao osoba i da to ne može promijeniti. Ukoliko dijete usvoji takve poruke, tada će ih samo sebi ponavljati kad se nađe u situacijama sličnim onima u kojima je te negativne i nepodržavajuće poruke dobivalo.
Dakle, djeca koja internaliziraju nepodržavajuće roditeljske poruke, vjerojatno će razviti slabiju psihološku otpornost. Ali i ta djeca kada odrastu mogu razvijati otpornost, baš poput prve blizanke, jer roditeljska podrška nije jedini faktor koji određuje mentalnu čvrstoću. Istraživanja su pokazala da psihološka otpornost nije nešto s čime se rađamo, nego je učimo i razvijamo tijekom života, kao što se, na primjer, ne rađamo ni sa svim potrebnim znanjem za odlazak u planinu.
Zamislite sada da idete planinariti…
U kompletu s predivnim prizorima, smirujućom prirodom i druženjem, na karti vidite da ćete naići na strme uspone i pokoju divlju i opasnu životinju. Kako baš možete biti sigurni da ćete uspjeti prijeći najvišu stijenu i izbjeći ugriz zmije?
Pa vjerojatno ćete na planinarenje ići sa iskusnijim prijateljem ili poznanikom. Detaljno ćete proučiti kartu, vjerojatno ćete prije ići na tečaj penjanja kako biste se uspjeli popeti najvišu stijenu. Proučit ćete kako treba reagirati ako vidite zmiju, koje su zmije opasne, što napraviti ako vas ugrize. Također, ponijet ćete dovoljnu količinu vode i prikladnu obuću.
Slično kao što se pripremate za odlazak na planinu, tako cijelog života razvijate psihološku otpornost: učite koji su vaši zaštitni faktori, koje su situacije za vas stresne, učite prihvaćati promjene i učite kako svojim postupcima utjecati na promjene u životu. Ponekad je to iznimno teško, baš kao u slučaju druge blizanke koja nije uspjela izgraditi jaku psihološku otpornost. Ali kroz cijeli ovaj proces ne morate nužno prolaziti sami, lakše je ako o tome razgovarate s bliskim osobama, a ponekad je potrebno obratiti se i stručnoj osobi kako biste što lakše izgradili svoje vlastito “ja“.
“Ne možete zaustaviti valove, ali možete naučiti surfati.”
– Jon Kabat – Zinn
Više o psihološkoj otpornosti možete pročitati u sljedećem članku Sandre Matošine Borbaš, na stranicama Psihološkog prostora.