Manhattan, otmjena mjesta za noćni izlazak, manolice, Cosmopolitan u ruci i četiri različite žene u tridesetima, koje spaja međusobno prijateljstvo. Prve su to asocijacije na kultnu seriju Seks i grad koja je prvi put emitirana u lipnju 1998. godine i čija se popularnost zadržala sve do današnjih dana. Nakon šest sezona ove kultne serije, koja se bavi životom suvremenih žena u New Yorku krajem 90-ih, izašla su još dva istoimena filma. U ovim trenucima, snima se novi reboot serije od deset nastavaka u originalnoj glumačkoj postavi u kojoj će, ipak, nedostajati jedna prijateljica, Samantha, ali i kultni Mr. Big. Kao predložak za seriju, poslužila je seks kolumna Candance Bushnell, novinarke i spisateljice, pisana o iskustvima dejtanja za New York Observer sredinom 90-ih. No, da se vratimo na početak za sve one koji nisu gledali ovu seriju. Radnja serije se odvija u New Yorku, kroz naraciju Carrie Bradshaw, mlade kolumnistice koja piše o iskustvima s muškarcima, seksu i prijateljstvu za magazin The New York Star. Ona živi u malom stančiću s walk in ormarom na Upper East Sideu, ovisnica je o skupim cipelama, vani naručuje samo koktel Cosmopolitan te svoje dogodovštine s muškarcima dijeli s tri najbolje prijateljice: Mirandom, Samanthom i Charlotte. Svaka od njih je drugačija po svom sustavu vrijednosti, karakteru i očekivanjima od muškaraca, koja imaju kao single žene u New Yorku. Klupko radnje se odmotava (i ponovo mrsi) kada u Carrien život uđe Mr. Big, bogati biznismen s kojim ulazi u kompliciranu i nedefiniranu vezu.
Toksičnost odnosa u seriji
Serija je pomaknula granice, u smislu da je tiho šaputanje o ljubavnim i seksualnim dogodovštinama iznijela javno na stol, tijekom doručka ili bruncha s najdražim prijateljicama. Dvadesetak minuta uranjanja u Grad Koji Nikad Ne Spava te u najnovije pikanterije četiri prijateljice praćene luksuznim načinom života, privuklo je gledatelj(ic)e koji vole feelgood serije.
No kakve veze Seks i grad ima sa psihologijom? Poprilične, s obzirom na to da se u seriji radi o analiziranju međusobnih ljudskih odnosa. Nadalje, četiri prijateljice su postale sinonim za četiri različita tipa žena, ovisno o tome što im je bilo prioritet u odnosima s drugim ljudima i u životu. Naginjete li svojim karakterom romantičnoj Charlotte, realističnoj karijeristici Mirandi, samosvjesnoj Samanthi koja ne preza da dođe do putenih užitaka ili dramatičnoj Carrie, otkrit će vam jedan od nebrojenih upitnika skrivenih u različitim kutevima interneta. Kako je od prvog emitiranja serije prošlo dosta vremena, počela su se pojavljivati pitanja o tome kako bi se protagonistice serije snašle u današnje vrijeme društvenih mreža i bi li se Carrieni zaključci o odnosima s muškarcima u nečemu promijenili u današnjem suvremenom New Yorku.
Ono što je zanimljivo za promotriti iz psihološkog kuta jesu toksični odnosi u seriji, koji se danas lakše prepoznaju i raspoznaju nego li je to bilo prije. Ljudi su samosvjesniji, nailaze na sve više edukativnih sadržaja putem interneta (koji su i dostupniji kroz različite infografike) pa je stoga lakše prepoznati obrasce ponašanja zbog kojih se serije iz prošlih dekada sada gledaju drugim očima. Pojavom društvenih pokreta kao što su MeToo, BlackLivesMatter te veća osviještenost o političkoj korektnosti vezanoj uz rasu, spol i rod, vidljivo je koliko je bilo izraženih stereotipa koji su se provlačili kroz seriju.
Mentalna higijena na 5th Avenue
Producent serije, Darren Star, u jednom je intervjuu izjavio kako je cilj serije bio promovirati žensku slobodu i pravo na izbor. Možda to i jest postignuto kroz ružičaste naočale površnih odnosa u seksualnom smislu, ali postavlja se pitanje vrijedi li to kada se priča o dugoročnim vezama između protagonista u seriji. Veza koja je najviše obilježila svih šest sezona bila je ona između Face (Mr. Big) i Carrie. Toksična, emotivno manipulativna i s nedorečenim krajem iza kojeg se i dalje postavlja pitanje o sretnom završetku. Možda je Carrie bila toliko sniženog samopouzdanja koje je nadomještala skupim i impulzivnim shoppingom, bez dugoročnog plana u životu, pa joj je Faca bio ”sigurna luka” kojoj se neprestano vraćala? Bi li možda, u kontekstu današnje potrebe jačanja mentalne higijene, riješili svoje nesigurnosti iz prošlosti na kvalitetnoj bračnoj terapiji? Možda bi se osnažila kroz podršku svojih prijateljica, riješila pretjeranog analiziranja i anksioznosti te krenula dalje u život posvećujući svoj identitet spisateljskoj karijeri. Kad se već priča o karijeristicama, možda bi Miranda osvijestila da smije i može potražiti pomoć te da ne mora sve u životu učiniti sama. Upravo ovi zaključci su njezinu ljubavnu priču sa Steveom zakomplicirali kroz sve sezone, ali je na kraju od sve četiri prijateljice, ona najviše radila na sebi. Pretpostavilo se da će se morati odreći života na Manhattanu kako bi se posvetila obiteljskom životu u Brooklynu. Sljedeća koja se nadovezuje na priču sretne obitelji je Charlotte, čija želja o pronalasku princa na bijelom konju ipak dokazuje da se, umjesto konja, u priču nekad puno bolje uklopi običan magarac. Možda je Charlotte odrastala u idealnoj obitelji gdje ju nitko nije naučio da vanjski svijet nije veliki ružičasti balončić. Možda su postavili prevelika očekivanja od nje ili joj natovarili svoje snove o idealnoj obitelji koje je donijela sa sobom u New York, skupa s famoznom kutijom budućnosti. Bi li bolje prošla u izboru partnera da je bila osnažena idejom da ne treba imati idealnog muškarca uz sebe? Zadnja, ali najupečatljivija u seriji, jest Samantha. Iza samouvjerenosti, čvrstog stava o muškarcima i velike ljubavi prema samoj sebi (”I love you Richard, but I love me more.”), krije se žena s visokim obrambenim zidovima koji ne dopuštaju ulaz niti jednoj emociji. To dokazuje i rasplet u filmovima, gdje napušta mlađahnog glumca Smitha Jerroda, jer mu se ne može obvezati ostatak života.
Stereotipnost serije
Ironično, no koliko god zastupale ženske slobode i eksperimentiranje u odnosima, sve četiri prijateljice završile su svoje priče u hollywoodskom stilu. Naglašeni stereotipi, pogotovo odnosi prema afroamerikancima, LGBT osobama, bez propagiranja različitosti među likovima te jednodimenzionalni odnos prema muškarcima, stavljaju ovu seriju u red onih koje ne treba ozbiljno shvatiti. Da, svima nam ponekad treba doza glamura, urbanog New Yorka, skupog shoppinga i bijeg iz stvarnog svijeta, koji trenutno uopće ne izgleda pozitivno. Ipak, današnja osviještenost i osjetljivost prema različitostima te veća tolerancija pokazuju da smo u zadnjih dvadeset godina kao društvo dosta evoluirali. Stoga, hollywoodske serije ostaju upravo to što jesu, nostalgični podsjetnik na jedno drugačije vremensko razdoblje.
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Ana Antolović, mag. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Sandra Matošina Borbaš, univ. spec. prof. psych., Matea Jukić, mag. psych., Tea Tončić, univ. bacc. psych., Izabella Colić, univ. bacc. psych., Matea Milin, univ. bacc. psych. i Dolores Aladić, mag. psych.