Ona je uspješna tenisačica, dvostruka osvajačica dva velika teniska turnira, US Opena i Australian Opena, trenutno druga tenisačica svijeta na WTA ljestvici. 23 su joj godine, bori se s depresijom i prije nekoliko dana samoinicijativno se povukla s Rolland Garrosa zbog nemogućnosti izvršavanja medijskih obaveza prema organizatoru Grand Slama. Unatoč tome što je najavila da neće doći na press konferenciju zbog očuvanja mentalnog zdravlja, kažnjena je s 15 000 dolara uz prijetnju da će biti diskvalificirana i s drugih Grand Slamova, ukoliko ne bude ispunjavala medijske obaveze. ”Istina je, pak, da sam trpjela faze depresije od osvajanja US Opena 2018. i teško sam se nosila s time. Svatko tko me poznaje zna da sam introvertirana i javni govori, kao i razgovori sa svjetskim medijima, izazivaju kod mene jaku nervozu i stresne situacije. I ovdje u Parizu sam se osjećala ranjivo i tjeskobno te sam zato smatrala da je bolje preskočiti konferencije za medije. Smatram da su neka pravila Toura oko toga zastarjela i to sam htjela istaknuti.”
On je britanski princ, šesti u redu za krunu, odnedavno novopečeni otac, koji se sa suprugom preselio u Sjedinjene Američke Države kako bi pronašli svoj put i mir nakon života na kraljevskom Dvoru. Prije nekoliko mjeseci otvoreno je progovorio o borbama s vlastitim mentalnim zdravljem te kako je ”odrastanje iz bajke”, smrt majke te horda medija koja je lažnim vijestima proganjala njega i suprugu utjecala na tu borbu. ”Ako vaši roditelji ne žele o tome razgovarati, nema razloga da ne kažete: čekaj malo, možda sam ja samo rezultat odgoja. Članovi obitelji su mi rekli da samo igram po pravilima i život će mi biti lakši. Ali u meni je vraški puno moje majke. Osjećam da sam i dalje u sustavu, iako sam izašao iz njega. Jedini način da se oslobodite je da kažete istinu. Ljudi koji su povrijeđeni zbog svog odgoja, okoline, ako se ne promijene, ako to ne prebole, to na kraju počne izlaziti na sve moguće načine i ne možete kontrolirati.”
Ona je pop princeza, koja je prodala preko 100 milijuna albuma, njen Instagram profil broji preko 30 milijuna pratitelja, a trenutno se bori pravnim putem kako bi onemogućila vlastitog oca da i dalje ostane njen skrbnik nakon mentalnog sloma kojeg je imala 2008. godine. Razmrljana šminka, sati i sati snimljenih videa gdje se vrti uz ostatke nekadašnjih koreografija s nastupa, te često nervozno i nefokusirano odgovaranje na izmišljena pitanja fanova koji u komentarima pitaju samo jedno: je li sve u redu?, otkrivaju da se nešto čudno događa s druge strane ekrana. Zašto se ne pojavljuje nigdje u javnosti, osim na svom instagram profilu, zašto se tako čudno ponaša i tko ju drži tako narušenog zdravlja, i dalje su pitanja koja zaokupljaju fanove i javnost.
Mediji i mentalno zdravlje
Priče Naomi Osake, princa Harryja i životna situacija Britney Spears samo su kap u moru javnih priznanja borbe slavnih i poznatih osoba s mentalnim zdravljem. Mentalno zdravlje definira se kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici (WHO, 2004). Otkako je započela pandemija COVID-19, poseban naglasak je stavljen na važnost očuvanja mentalnog zdravlja. U svrhu osvještavanja te važnosti, ali i razbijanja stigme oko mentalnih poremećaja, pokrenula su se javna priznanja slavnih osoba o tome sa čime su se sve borili ili se još uvijek bore. To je bilo važno i zbog činjenice da mediji utječu na održavanje stigme o mentalnim poremećajima tako što ne uključuju osnovne informacije o dijagnozama, ne spominju liječenje, nema korisnih informacija o raspoloživim oblicima pomoći, imaju neutemeljene pretpostavke o uzrocima ponašanja (npr. suicida), koriste netočne ili polutočne, kolokvijalne i stigmatizirajuće termine (npr. manijak), potiču neopravdane generalizacije pa se može opravdano pretpostaviti da izazivaju strah kod javnosti (Kurtović i sur., 2017). I dalje traje paradoks uloge društvenih medija u promociji, odnosno narušavanju mentalnog zdravlja. Utjecaj virtualnog života i povratne informacije koju osobe dobivaju od pratitelja na društvenim mrežama utječu na njihovu sliku o sebi te općenito na njihovo mentalno stanje.
U svemu tome veliku ulogu igra psihološka otpornost, koja se očituje u mogućnosti uspješne prilagodbe na različite stresne situacije tijekom života. Ona se uči prvo kroz djetinjstvo, uz roditelje i usvajanjem funkcionalnih obrazaca reagiranja i nošenja s emocijama. Dakle, potrebna je dobra ”baza” unutar obitelji da bi se osoba naučila adekvatno nositi sa nepredvidljivim situacijama i dobro im se prilagoditi. Nadalje, rane traume iz djetinjstva, loši odnosi s bliskim osobama, nisko samopouzdanje, zlostavljanje i zanemarivanje imaju itekako veliku ulogu u narušavanju cjeloživotnog mentalnog zdravlja.
I celebrityji su samo ljudi
Hipotetski, možemo zamisliti da se dio slavnih osoba zbog svog talenta morao odreći uobičajenog djetinjstva kako bi se posvetili onome u čemu su izvanredni. U isto vrijeme, hipotetski, motivacija njihovih roditelja mogla je biti takva da stavljaju određeni pritisak na njih kako bi ispunili njihova očekivanja ili neostvarene snove. Već spomenut slučaj pop-ikone Britney Spears, koji je izašao na vidjelo kroz nedavni dokumentarac New York Timesa ”Framing Britney Spears”, pokazao je kako je odrastala u nezdravoj okolini s ocem alkoholičarem koji je zlostavljao cijelu obitelj, neprestano zapadao u dugove i koji je na Britney prebacio odgovornost da zarađuje za cijelu obitelj. Isto tako, sredina iz koje su potekli mogla je, hipotetski, utjecati na njihovo poimanje sebe i samopouzdanje.
Slučaj princa Harryja svjedoči tome. Iako je njegov intervju sa suprugom kod Oprah Winfrey odjeknuo u nevjerici sve do britanskog dvora, lako je zamisliti u kakvoj je hladnoj atmosferi odrastao. Internati, dadilje, kruti rasporedi i ograničenja te vrlo vjerojatno, po njegovim riječima, puno potiskivanja osjećaja, dovelo ga je do toga da potraži psihološku pomoć. Dovoljno je sjetiti se scene gdje je s ocem i bratom kao 12-godišnji dječak morao satima hodati iza lijesa poginule majke, bez ijedne suze na licu. ”U sjećanju mi je najviše ostao zvuk konjskih kopita koji su išli cestom. Oboje smo bili u šoku. Bilo je to kao da sam izvan svog tijela, prisjeća se.”
Svima njima je zajedničko bilo da su morali konstantno održavati određeni imidž u javnosti, odnosno prikriti sve što nije bilo idealno i što ne može prodati album, film ili način života. Hipotetski, može se zamisliti da ih je to onemogućilo da budu slobodni i da je netko drugi morao za njih donositi odluke kako bi zadržao tu idealnu sliku u javnosti. Tome je posebno doprinijela uloga medija, koja je spomenuta već na početku teksta, . U već spomenutom dokumentarcu o Britney, tadašnji paparazzi koji su snimili njezino izbrijavanje glave te mentalni slom na ulici, sada se opravdavaju da nisu znali da ju zbilja trebaju pustiti na miru. Isti slučaj je bio i s Amy Winehouse, koju su opsjedali s blicevima fotoaparata, onemogućavajući joj da se u lošem zdravstvenom stanju obrani od njih. Sve moralne granice nestale su zbog nekoliko prodanih fotografija. Nažalost, Amy je taj pritisak ovisnosti, medija i vlastitog narušenog zdravlja platila životom, a Britney izopačenom slikom o sebi na društvenim medijima. S druge strane, Naomi Osaka će svoj talent morati ostaviti sa strane na neko vrijeme da bi se posvetila psihoterapiji i radu na sebi.
Stoga se postavlja pitanje, kolika je cijena slave? Može li sav novac i popularnost ovog svijeta vratiti zdravlje, jednom kad je ono narušeno? Naravno da ne. Ipak, postoji iskra nade. O očuvanju mentalnog zdravlja se uslijed pandemije COVID-19 počelo puno više pričati. Različite edukativne platforme su se raspršile diljem društvenih mreža sa ciljem da pomognu ljudima da se što lakše nose sa stresom. Da ih senzibiliziraju i motiviraju da rade na sebi. Jer nema cijene ulaganja od ulaganja u vlastito mentalno zdravlje. Primjeri slavnih osoba koje dijele svoja iskustva u borbi s mentalnim poremećajima prvi će to potvrditi.
Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, univ. bacc. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Hana Mehonjić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych. i Tea Tončić, univ. bacc. psych..