Visokoosjetljivost kao osobina – dar ili prokletstvo?

By | 13-10-2021

Ivana Marin, mag. psych., autorica teksta

”Rođena sam s tom dubokom svjesnošću o svijetu i ljudima oko sebe. Zaista znam kada se s nekim povežem. Ponekad je ta svjesnost dobra, a ponekad bih željela da nisam toliko osjetljiva.” Scarlett Johansson.

Visokoosjetljivost je obilježje osobnosti koje je imenovano relativno nedavno zahvaljujući psihologinji Elaine Aron koja je svoje osobno iskustvo visokoosjetljivosti željela i službeno potvrditi putem znanosti. Prije nego je Aron definirala visokoosjetljivost, ona je bila opisivana pod kombinacijom introvertiranosti, stidljivosti i anksioznosti, šaljući tako poruku osobi da s njom nešto nije u redu. Kroz znanstveni i istraživački rad iznjedrila je priručnik ”Snaga osjetljivosti” za sve koji se prepoznaju u nadolazećim opisima kao i za one koji ih žele što bolje razumjeti. Educiranjem i osvještavanjem kako 15 do 20 % populacije jest visokoosjetljivo i kako pri tome imaju bitnu ulogu u društvu, Aron je pokrenula pravu revoluciju u prepoznavanju i razumijevanju ove osobine kod ljudi. Smatra se da je evolucijska uloga visokoosjetljivosti vrlo bitna, jer je omogućavala manjem dijelu jedinki u određenoj populaciji da budu u stanju pripravnosti kad se radi o opasnosti, hrani i potrebama ostalih članova skupine. Kod ljudi je to još bitnije jer su visookosjetljivi pojedinci sposobni zamišljati različite scenarije, svjesni su prošlosti i budućnosti te ulažu puno više vremena u osmišljavanje rješenja ljudskih potreba jer su osjetljiviji na glad, nesigurnost, hladnoću, umor i bolest.

”Jako sam osjetljiva na interakcije koje imam s ljudima. Bilo da se kratkim pogledom sretnem s nekim u liftu ili sam u dubokoumnoj filozofskoj raspravi tijekom večere ili se slučajno očešem o nekoga u kafiću, osjećam se (ponekad iscrpljujuće) usklađeno i pogođeno s tim benignim sitnicama koje struje između ljudi. Biti empatično osjetljiv umjetnik je divna privilegija jer potiče duboku znatiželju o tome zašto činimo to što činimo. ” Alanis Morissette.

Kraljevski savjetnici današnjeg doba

Većina visokoosjetljivih osoba  bolja je u zapažanju pogrešaka i njihovom neponavljanju, izrazito savjesna, sposobna se duboko koncentrirati te osobito uspješna u zadacima koji zahtijevaju preciznost, budnost i detekciju gotovo neprimjetnih razlika. Nadalje, u stanju su učiti a da toga nisu ni svjesni jer obrađuju materijal na dubljoj razini semantičke memorije te su sklona razmišljati o vlastitim razmišljanjima. S obzirom na to da su pod velikim utjecajem tuđih emocija i raspoloženja, te da su posebno empatični, ne čudi da im u nekom trenutku treba ”punjenje baterija” u samoći sa smanjenom količinom vanjskih podražaja.

Aron uspoređuje ulogu visokoosjetljivih pojedinaca s onom koju su u starim kulturama imali kraljevski savjetnici, čiji je zadatak bio obuzdati impulzivne reakcije kraljeva-ratnika i pobrinuti se za dobrobit običnog puka o kojem društvo ovisi. Tako se danas visokoosjetljive osobe najviše angažiraju u odgoju i obrazovanju, očuvanju i zaštititi okoliša i mentalnog zdravlja, tehnološkim inovacijama i umjetnosti i kulturi.

”Mi smo pisci, povjesničari, filozofi, suci, umjetnici, znanstvenici, teolozi, terapeuti, nastavnici, roditelji i obični savjesni građani. U svaku tu ulogu ulazimo sa sklonošću razmišljanju o svim mogućim učincima određene ideje. Često smo nepopularni jer zaustavljamo većinu da bezglavo juri naprijed.” Elaine Aron

Primjer visokoosjetljivosti kod heavy metalaca

Kada se priča o umjetnosti i kulturi, Aron navodi da ju ne čudi veliki postotak visokoosjetljivih umjetnika. Ono što je zanimljivo promatrati jest kako balansiraju između visokoosjetljivosti i umjetničke uloge, posebice ako se redovno eksponiraju se pred publikom. Psihologinja Jennifer O.Grimes je provela zanimljivo istraživanje ”na terenu”, na tri najveće heavy metal festivalske turneje, uključujući Ozzfest (koja je najpoznatija među fanovima heavy metal glazbe). Provela je pri tome intervjue s 21 glazbenikom iz različitih bendova u tišini sobe iza pozornice kako bi doznala da većina njih iskazuje nekonzistentnost između društvenosti (kao osobine ličnosti) i visokoosjetljivosti. Na bini, oni su glasni, gromki i divlji. No, iza pozornice, Grimes je vidjela drugu stranu njihove osobnosti. Tražili su vrijeme za sebe između nastupa kako bi ”napunili baterije” kroz solo aktivnosti kao što su čitanje, sviranje glazbenog instrumenta i pisanje. Rekli su joj kako su na bini ”u zoni” i usmjereni na ono što sviraju te da su sposobni za to vrijeme isključiti bilo koji vanjski podražaj koji nema veze s njihovom izvedbom. Isto tako, naveli su kako imaju posebnu osjetljivost na svoje okruženje i intenzivno doživljavaju senzorne podražaje kao što su zvuk, svjetlo i mirisi. Skloni su sanjarenju i cijene fantaziju u bilo kojem obliku, pa im stoga slušanje ili sviranje glazbe pomaže da se oporave od pretjerane stimulacije izvana. Spomenuli su kako su doživjeli neobična perceptivna iskustva koja su dovela do visoke razine osjetilnih podražaja omogućujući im da npr. razaznaju slijevanje različitih tonova u jedan glazbeni zvuk. Svima im je bilo zajedničko da su željeli više vremena provesti sami sa sobom kako bi blokirali neželjene podražaje iz okoline. Glazbu su opisali kao način izražavanja sebe, povezivanja s drugima i traženja osobnog zadovoljstva. U isto vrijeme, umjetnost im je predstavljala most između njihovog unutarnjeg ja i vanjskog svijeta.

Visokoosjetljivost – dar ili prokletstvo?

Elaine Aron je na ovo pitanje dala jednoznačan odgovor. Visokoosjetljivost je dar koji zahtijeva da se radi na njemu i potpuno prihvati kao dio vlastite osobnosti. Iako je današnji svijet pomalo okrutan u nastojanju da skupi što više materijalnih dobara, imati u društvu dio populacije koja je visokoosjetljiva znači sačuvati nasljeđe kulture, umjetnosti i nematerijalnih tekovina. U trenucima kada čovjek zaboravi sam na sebe zbog žrvnja užurbane svakodnevice, dobro je pokraj sebe imati osobu koja će ga usporiti i obratiti pažnju na one male trenutke koji život znače.

”Mogao bih poludjeti kad se sjetim što mi se sve dogodilo, ali tako je teško ostati ljut kad postoji toliko ljepote u svijetu. Ponekad mi se čini da vidim sve to odjednom i da mi je previše. Osjećam kako mi se srce nadima poput balona koji samo što ne pukne. I onda se sjetim da se trebam opustiti i prestati zadržavati taj osjećaj. I tada on prostruji kroz mene i ne mogu osjećati ništa drugo osim zahvalnosti za svaki trenutak ovog glupog života.” Lester Burnham, ”Vrtlog života”

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, univ. bacc. psych., doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarHana Mehonjić, mag. psych., Matea Jukić, mag. psych., Tea Tončić, univ. bacc. psych. i Izabella Colić, univ. bacc. psych..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/390153929370347