Visokoosjetljivost u svakodnevnom životu

By | 06-11-2021
Ivana Marin, mag. psych, autorica teksta

Visokoosjetljivost je relativno novi pojam kojim se opisuje urođeno obilježje osobnosti čije su karakteristike veća osjetljivost na podražaje, dubinsko procesiranje informacija te veća emotivna reaktivnost i empatija. Njime se krajem 90-ih podrobnije počela baviti znanstvenica, psihologinja i psihoterapeutkinja Elaine N. Aron kako bi osvijestila svoju visokoosjetljivost i pomogla drugima učiniti isto. U tu svrhu, izdala je priručnik ‘’Snaga osjetljivosti – Kako prepoznati, razumjeti i iskoristiti dar visokoosjetljivosti’’ koji se može naći i kod nas u izdanju Mozaik knjige.

U zadnjih dvadesetak godina aktivnog istraživanja visokoosjetljivosti, doznalo se jako puno korisnih informacija koje su pomogle visokoosjetljivim osobama da osvijeste taj dio osobnosti, upoznaju vlastito tijelo koje reagira na podražaje i spoznaju na koji način je negativan stav društva o visokoosjetljvosti utjecao na njihovu sliku o sebi. Nadalje, takva samospoznaja dalje traži redefiniranje većine iskustava iz prošlosti kako bi osoba shvatila da se određeni ‘’neuspjesi’’ nisu dogodili jer ju drugi nisu shvaćali, već i zato što sama nije znala da je visokoosjetljiva. Takva spoznaja je korisna jer pomaže osobi da izgradi novo samopouzdanje te da smanji prekomjerno uzbuđenje u budućim visokostimulativnim situacijama. Ovakav proces će vremenom zahtijevati da se zacijele određene rane koje su nastale kao produkt visokoosjetljivosti u odnosima s drugim ljudima i okolinom. Na kraju, osvještavanjem visokoosjetljivosti dolazi i do balansiranja između izlaganja svijetu i povlačenja iz njega u svoju nutrinu.

Kulturološke razlike percipiranja visokoosjetljivosti

Zapadnjačka kultura je, blago rečeno, vrlo okrutna prema percipiranju visokoosjetljivosti. Presjek pop kulture zadnjih sto godina pokazuje kako se u zapadnjačkom društvu cijeni neustrašivost, preuzimanje rizika, emocionalna neuništivost i društvenost. Od ljudi se očekuje da iskoriste svaki dan svog života, da žive po određenom društvenom skriptu u određenom kalupu ponašanja i u određenom vremenskom tempu. Za visokoosjetljive, to je način života koji juri previše naprijed ispred njihovog vremena reakcije i previše intenzivno za njihova osjetila. U tom smislu, njihova ponašanja su za zapadnjačke gabarite neprilagođena ili nepoželjna iz čega su sigurno nastale različite traume iz djetinjstva i odnosa s drugim ljudima jer su se doimali drugačijima od većine. U filmovima i knjigama često se žrtve prikazuje kao prekomjerno uzbuđene, ranjive ili prirodno osjetljive što doprinosi negativističkom stavu prema visokoosjetljivosti. S druge strane, u istočnjačkoj kulturi postoji poseban izraz (na mandarinskom) za osjetljivost koji se prevodi kao “onaj koji ima puno razumijevanja’’. Istraživanja su pokazala kako u Kini djeca češće biraju tihu i samozatajnu djecu za prijatelje jer takav skup osobina predstavlja ideal u kulturi.

Uloga privrženosti i roditelja

Vrlo bitnu ulogu u integriranju visokoosjetljivosti u dio identiteta imaju rana iskustva iz djetinjstva, stil privrženosti te reakcije roditelja na ponašanja koja su prouzročena zbog pretjerane stimulacije iz vanjskog svijeta. Istraživanja su pokazala da je sigurna privrženost s roditeljima bila zaštitni faktor očuvanja mentalnog zdravlja kod visokoosjetljivih osoba. Tome doprinosi stil roditeljstva koji je topli i podržavajući s jasno postavljenim granicama. Ono što je najvažnije je priznavanje i razumijevanje djetetovih osjećaja i potreba za manjom stimulacijom iz okoline. Ukoliko do toga ne dođe, jedan dio visokoosjetljivih osoba zatomljavaju svoje reakcije pa su posljedice toga vidljive kasnije u životu. Pojedinci se počnu previše eksponirati u društvo pokušavajući udovoljiti drugima i uklopiti se u većinu.

Tjelesno zdravlje visokoosjetljivih osoba

Već je rečeno kako tijelo posebno reagira na podražaje iz okoline te kako je vrlo bitno osvijestiti te reakcije. Općenito, ljudi imaju potrebu za optimalnom razinom uzbuđenja. Ukoliko ima premalo podražaja, javit će se dosada koja vodi do neučinkovitosti. Ukoliko ih ima previše, dolazi do osjećaja nezgrapnosti, zbunjenosti i više ne postoji kontrola nad “doziranjem’’ podražaja. Stoga je zlatna sredina negdje između: dovoljno podražaja da motivira osobu na djelovanje i da zadrži osjećaj kontrole nad procesiranjem informacija iz okoline. Kod visokoosjetljivih osoba se dio s optimalnom razinom uzbuđenja malo komplicira, jer njihova optimalna razina je nešto niža nego kod neosjetljivih pojedinaca. To znači da će njima malo poglašnjena glazba iz zvučnika zapravo zvučati izuzetno glasno i paralizirat će ih u daljnjim reakcijama. Proces koji se odvija u njihovim osjetilima pokreće i tjelesnu reakciju u vidu izlučivanja hormona stresa, kortizola. Ukoliko se nastavi izlaganje glasnoj glazbi, kratkoročno uzbuđenje prelazi u dugoročno i ostavlja posljedice po organizam. Kako se to ne bi dogodilo svaki put kada dođe do neželjenog intenziteta podražaja, visokoosjetljiva osoba obično razvija strategije za nošenje s prekomjernom stimulacijom pa tako tijelo uči ne reagirati na svako novo iskustvo kao na ugrozu. Nadalje, pokazalo se kako nedostatak sna i glad imaju snažan negativan učinak na visokoosjetljive osobe. Kako onda olakšati svakodnevni život visokoosjetljive osobe?

Pokazivanje svijetu i vraćanje u nutrinu

Prvi korak ka priznavanju života visokoosjetljive osobe jest samospoznaja spomenuta na početku teksta. Kako je to proces koji traje, tako se nove spoznaje koje proizlaze iz redefiniranja bivših iskustava polako ugrađuju u svakodnevni život. One se očituju u mijenjanju i ‘’uštimavanju’’ svakodnevnih navika u životni stil visokoosjetljive osobe. To prije svega znači osluškivanje i poštivanje vlastitog bioritma: dati si dovoljno vremena za odmor, spavanje, prehranu koja godi tijelu i umiruje ga te izbacivanje loših navika koje dodatno pobuđuju tijelo (kroz supstance kao što su kofein, nikotin ili šećer). Uzimati često pauze od stresne svakodnevice i povlačiti se u mir, tišinu, prirodu, kontemplaciju, molitvu ili meditaciju. Tražiti zabavu koja godi visoko ugođenim osjetilima. Istraživanja su pokazala da su to često aktivnosti u kojima se može polagano i spokojno uživati poput bavljenja umjetnošću, šetnje prirodom, ručnim radom, čitanjem, kuhanjem ili putovanjem. Nadalje, bitno je imati sigurne luke u životu u koje se moguće sakriti od prekomjerne vanjske stimulacije – bilo da se radi o virtualnom svijetu, medijima, stresu na poslu ili konfliktima s okolinom. To su obično bliske osobe, obitelj, fizička mjesta na koja osoba može otići te neopipljive sigurne luke poput najdubljih uvjerenja, pogleda na život I sjećanja na lijepe trenutke. U trenucima najtežeg stresa, visokoosjetljiva osoba uči u kojim sigurnim lukama može očuvati svoje mentalno zdravlje. Jedna od bitnih stavki u životu visokoosjetljive osobe je postavljanje granica koje se očituju u izoliranju od vanjskih podražaja ili namjernom isključivanju u svrhu očuvanja vlastitog integriteta. Sve nabrojane strategije, ali i još mnogo drugih koje ne bi stale u ovih nekoliko redaka, omogućuju visokoosjetljivoj osobi da nauči balansirati između pokazivanja drugima (jer ljudi su društvena bića bez obzira bili visokoosjetljivi ili ne) i vraćanja u svoj bogati unutarnji svijet.

Osvještavanje i educiranje o visokoosjetljivosti danas budi nadu da će zapadnjačka kultura omekšati svoj stav o visokoosjetljvim osobama. Prodorom društvenih mreža u svakodnevni život, visokoosjetljive osobe su dobile novi medij putem kojeg mogu svima približiti svoj bogati unutarnji svijet. Stoga ne čudi stvaranje nove niše blogova, instagram profila i web stranica koje se bave kulturom ‘’slow livinga’’, intuitivnim i opuštenim načinom života čiji je krajnji cilj povezivanje čovjeka s prirodom. U kojem smjeru će otići osvještavanje o životu visokoosjetljivih osoba te hoće li nas ta potreba za harmonijom izvući iz ludila današnjeg svijeta, tek nam predstoji za vidjeti.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Ana Antolović, mag. psych., doc. dr. sc. Domagoj Švegar, Matea Jukić, mag. psych., Hana Mehonjić, mag. psych., Barbara Paušak, mag. psych., Tea Tončić, univ. bacc. psych. i Izabella Colić, univ. bacc. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/405152144537192