Vodič za vodiče za samopomoć

By | 10-08-2021
  • 128
    Shares
Ivana Marin, mag. psych., autorica teksta

Jedna od najbrže rastućih literatura u zadnjoj polovici 20. stoljeća jesu knjige ili vodiči samopomoći. Bilo da želite smršaviti, prestati pušiti, naći ljubav svog života, obogatiti se ili postati sretni, vrlo lako ćete pronaći odgovarajući vodič za samopomoć. Posebnu skupinu vodiča za samopomoć čini dio literature za poboljšanje mentalnog zdravlja i dobrobiti koja se sastoji od informacija o stresorima, njihovom prepoznavanju i načinima kako ih ukloniti. No, koliko su zapravo efikasni i o čemu ovisi njihov efekt? Postoji li loša i dobra literatura za samopomoć? Po kojim kriterijima se može odrediti kvaliteta ovakvog sadržaja? Odgovore na ova i još neka slična pitanja probat će dati naš vodič za vodiče za samopomoć.

Postmodernizam i širenje individualističkog društva stvorilo je potrebu za radom na sebi. Pohvalno s jedne strane, jer stavlja naglasak na mentalno i duhovno zdravlje pojedinca, ali s druge strane i jer otvara mogućnost različitih prijevara i prodavanja magle pod izlikom rada na sebi. Sjedinjene Američke Države su tijekom druge polovice 20. stoljeća, a posebno pred kraj tisućljeća, počele prednjačiti u izdavanju i promoviranju knjiga samopomoći. TV voditeljica Oprah Winfrey unijela je potrebu za samopomoći u domove brojnih Amerikanaca tijekom 25 godina emitiranja Oprah Showa i 17 godina emitiranja Dr. Phila. Dolazak Interneta je samo pojačao taj efekt. Istraživanja tržišta  pokazala su kako danas sadržaje samopomoći najviše konzumiraju milenijalci (osobe rođene između 1980.-tih i kasnih 2000.-ih). Oni se najbolje snalaze na društvenim mrežama, dosta su im bliski webinari i vlogovi te nisu skloni potražiti pomoć u zajednici jer su naučeni na individualističku kulturu. Današnje društvene mreže su prepune stručnjaka za osobni razvoj iz različitih područja. Predviđa se da će do 2022., samo u SAD-u zarada od literature za samopomoć premašiti 22 milijarde dolara. Sadržaj samopomoći se danas konzumira više nego ikad prije. U istom trenutku možete čitati knjigu samopomoći, slušati podcast ili pogledati inspirirajući TED talk dok ”skidate” aplikaciju za samopomoć ili provjeravate novi post na blogu za mentalnu dobrobit. No, u šumi literature samopomoći koja se sad proširila na društvene mreže, youtube i ostale kanale razmjene informacija, kako odrediti dolaze li informacije iz kvalitetnog i provjerenog izvora?

Kako odabrati kvalitetnu literaturu samopomoći?

Prvi kriterij određivanja kvalitete literature samopomoći trebala bi biti referenca autora. Za sve postoji opcija pretraživanja putem Interneta, pa je lako doznati radi li se o znanstveniku, stručnjaku u području o kojem piše knjigu za samopomoć ili o samoproglašenom stručnjaku čije su reference plaćeni oglasi na društvenim mrežama. Jedan od najpoznatijih primjera jest autor popularnog priručnika o razlikama među spolovima ”Muškarci su s Marsa, žene su s Venere”, dr. Gray, čija je titula ”stečena” u dopisnoj školi.

Drugi kriterij je kritičko promišljanje o temi vodiča za samopomoć. S obzirom na to da je to vrlo profitabilna grana izdavaštva, često se izdaju naslovi koje ljudi žele čitati/čuti. ”Kako se obogatiti u godinu dana?”, ”Kako izgubiti 10 kila u mjesec dana?”, ”Kako utjecati na ljude i dobiti sve što hoćete?”  neki su od vrlo nerealističnih naslova. Literatura koja obećava magične rezultate jednaka je TV reklamama proizvoda koji će vam ”promijeniti život”. Osobni razvoj je proces koji traje i nije ga moguće vremenski odrediti. Isto tako, većina naslova koji počinju s ”Kako…” su vodiči koji su pisani generalizirano, s općenitim savjetima i ne motiviraju na aktivno rješavanje problema. Dapače, mogu biti vrlo destimulirajući jer nude pregršt prijedloga koji nisu realno ostvarivi.

Treći kriterij je kvaliteta sadržaja. Nudi li znanstvenu podlogu metoda ili teorija koje nudi za rješavanje problema? U čemu je uporište sadržaja? Odgovore na ova pitanja je vrlo lako doznati već kod same reference autora.  Još jedan problem vezan uz sadržaj knjiga samopomoći odnosi se na to da ne postoji znanstveni dokaz da su učinkovite za rješavanje problema. Zasigurno da takva literatura u teoriji zastupa određene principe ponašanja koje bi čitatelj trebao primijeniti u praksi, ali nitko ne zna u kojoj mjeri to ljudi zaista rade. Jedan od načina kako odabrati kvalitetnu literaturu samopomoći jest pogledati recenzije stručnjaka. Istraživanja su pokazala kako stručnjaci daju višu ocjenu za literaturu koja je usmjerena na jedan problem (npr. kako se boriti s napadajima panike), a ne na općenito stanje (kako promijeniti svoj život na bolje).

Prednosti i nedostaci literature samopomoći

Usprkos poprilično sivoj zoni kredibiliteta i efikasnosti literature za samopomoć, ona ima svoje prednosti. Ona osnažuje jer potiče osobu da stekne kontrolu nad svojim životom i povećava unutarnje zadovoljstvo zbog preuzimanja te odgovornosti. Nudi privatnost za osobe koje još nisu spremne potražiti stručnu pomoć terapeuta. Educira ukoliko se radi o specifičnom problemu i širi spoznaje ukoliko je čitatelj motiviran za to. Za ljude koji si ne mogu financijski priuštiti psihoterapeuta ili im nisu pri ruci, literatura samopomoći je brz način kako doći do bilo kakve pomoći za mentalno zdravlje.

Glavni nedostatak knjiga samopomoći jest u tome što on ne djeluje ukoliko čitatelj ili konzument sam nema dovoljnu motivaciju da nešto promijeni u svom načinu razmišljanja, ponašanju ili navikama. Nadalje, koliko god pričali o self helpu kao predstavniku individualizma, velike životne promjene se teško događaju bez podrške socijalne okoline i bliskih ljudi. Stoga je najbolji učinak literature samopomoći ukoliko je kombinirana s grupama podrške ili stručnim vodstvom terapeuta.

Tko sve čita knjige samopomoći?

Mark Manson, autor uspješnica samopomoći o kvalitetnijem životu, navodi kako postoje dvije vrste ljudi koji čitaju self help. Prvi vjeruju da s njima nešto nije u redu i imaju poriv to promijeniti. S obzirom da su zapeli u toksičnim obrascima ponašanja i imaju nisko samopouzdanje, oni će češće kupovati literaturu samopomoći, ali zbog nedovoljne želje da se promijene, neće biti nikakvog efekta. Drugi su pak  tipovi ljudi koji su motivirani poboljšati svoj život i o sebi imaju generalno dobro mišljenje. Literatura samopomoći im služi samo da poboljšaju svoje obrasce razmišljanja, načina suočavanja sa stresom ili se dodatno educiraju.

Na kraju, može se zaključiti da postoje različite vrste literature samopomoći koja se u današnje doba prelijeva preko svih kanala komunikacije i multimedija. Koliko god da bila korisna i stručna, ona neće imati efekta ukoliko ne postoji čvrsta volja za promjenom i osobnim rastom. Isto tako, bitno je dobro odvagnuti koju i čiju literaturu koristiti na osobnom putovanju te zatražiti dodatne reference kako bi se uvjerili u stručnost autora.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Barbara Paušak, univ. bacc. psych., doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarHana Mehonjić, mag. psych.,  Matea Jukić, mag. psych. i Azra Klempić, mag. psych..

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

https://www.facebook.com/psiholoski.prostor/posts/349206523465088