Zagrljaj u doba Korone

By | 17-10-2020
  • 297
    Shares
Iva Jakšić, mag. psych., autorica teksta

„Može zagrljaj?“

Koje vam osjećaje budi ovo pitanje? Jednostavno pitanje o jednostavnom činu, koji posljednjih mjeseci i nije toliko učestala pojava zbog preporuka fizičkog distanciranja. Možda bi vaš odgovor bio drugačiji da sam postavila pitanje početkom godine. Kako bi rekla moja kolegica: „Baš dobro vrijeme za biti introvert!“

Koliko je značajan fizički kontakt? Ne moramo se ni osvrtati na znanstvena istraživanja da bi došli do odgovora, već je dovoljno obratiti pažnju na svakodnevni govor i izraze koje koristimo: „Dirnuta sam tvojim riječima.“, „Nisam htio povrijediti tvoje osjećaje.“, „Ne dira me što ti misliš.“. Dodir je vitalni dio života koji koristi našem mentalnom i tjelesnom zdravlju. Kada smo lišeni ljudskog kontakta na dulje vremensko razdoblje (kao što i mnogi tijekom pandemije jesu), mogli bismo osjetiti tzv. glad za dodirom (eng. touch starvation).

Dodir kao sredstvo komunikacije

Dodir je društveno ljepilo, veže parove, djecu i roditelje, braću i sestre, kolege na poslu. Kao znak empatije i solidarnosti može pozitivno utjecati na odnos liječnika i pacijenta. Važan je i u sportu – kod NBA igrača je uočeno da timovi koji češće ostvaruju fizički kontakt tijekom utakmice (davanje pet, hvatanje za glavu, tapšanje po ramenima i sl.) su postizali bolje rezultate u odnosu na timove koji su imali manje fizičke interakcije tijekom utakmice.

Dodir je značajan za razvoj povjerenja, suradnje i funkcioniranje grupe. Najrazvijenije je čulo pri rođenju i prethodi jeziku u evoluciji. Kratkim dodirom podlaktice u trajanju od jedne sekunde stranci mogu komunicirati prosocijalne emocije bitne za suradnju unutar grupa – zahvalnost, simpatiju i ljubav.

Kada se stvara veza između emocija i dodira?

Čovjek rođen bez vida može razviti divan um i imati divan život. Isto vrijedi i za čovjeka koji se rodi gluh. No, što bi se dogodilo s djetetom rođenim sa svim biološkim komponentama nužnim za dodir, koje ne doživi dodir tijekom dojenačke dobi?

Nešto slično se dogodilo za vrijeme režima Nikolaja Čaučeskog u Rumunjskoj, kada je 170 000 djece tijekom 70ih i 80ih godina živjelo u sirotištima u nehumanim uvjetima, gdje im je bio uskraćen bilo kakav ljudski kontakt i fizička podrška. “Najistaknutija stvar u sobi za dojenčad bila je koliko je bilo tiho, vjerojatno zato što je dojenčad naučila da se na njihov plač ne reagira”, – opisao je svoje iskustvo posjeta rumunjskom sirotištu znanstvenik Fox, voditelj Laboratorija za razvoj djece na Sveučilištu Maryland. Kasnije je, zajedno sa svojim kolegama, pratio stotinjak djece iz rumunjskih sirotišta kroz period od 14 godina.

„Postoji malo plastičnosti u sustavu“

Djeca su kasnila u razvoju kognitivnih funkcija, motoričkom razvoju i jeziku, razvoju gastrointestinalnog sustava, imunološkog sustava, socio-emocionalnog ponašanja i iskusili su više psihijatrijskih poteškoća. Čak su nađene i promjene u obrascima električne aktivnosti u mozgu, mjerene EEG-om. Za djecu koja su naknadno preseljena u udomiteljsku obitelj, stanje se popravilo u svim aspektima. Uspjeli su stvoriti sigurne odnose privrženosti sa svojim skrbnicima i dramatično su poboljšali svoju sposobnost izražavanja emocija. Ipak, ova djeca zaostajala su za kontrolnom skupinom djece koja nikada nisu bila smještena u sirotište. Oni koji su napustili instituciju prije druge godine života ostvarili su najveći dobitak. “Postoji malo plastičnosti u sustavu”, kaže Fox. Ali da bi se preokrenuli učinci zanemarivanja, dodaje, “što ranije, to bolje”.

Dodir kao utjeha

Sredinom prošlog stoljeća američki psiholog Harry Harlow je dokazao važnost koju ugodnost kontakta ima za razvoj primata. U ovoj studiji Harlow je oduzeo dojenčad rhesus majmuna od bioloških majki i dao im dvije nežive surogat majke: jedna je bila jednostavne konstrukcije od žice i drva, a druga je bila prekrivena pjenastom gumom i mekom frotirnom tkaninom. Harlow je otkrio da su dojenčad majmuna provodili znatno više vremena s majkom od frotirne tkanine nego s majkom od žice. Kada je samo majka sa žicom imala hranu, bebe su dolazile majci sa žicom da se hrane i odmah su se vraćale kako bi se prilijepile za surogat majku od platna.

Dojenče rhesus majmuna sa surogat majkama od tkanine i žice (Harlow, 1959) (Harlow Primate Laboratory, University of Wisconsin-Madison)

Harlowljev rad pokazao je da se i dojenčad obraćala neživim surogat majkama za utjehu kad su se suočavala s novim i zastrašujućim situacijama. Kad bi se smjestili u novo okruženje sa surogat majkom, dojenčad bi istraživala to područje, trčala natrag do surogat majke, a zatim bi se odvažila na istraživanje. Bez surogat majke, dojenčad je bila paralizirana od straha i zbijena u kutu.

Zagrliti sebe

Dodir aktivira područje orbitofrontalnog korteksa u mozgu, koje je povezano s osjećajima nagrade i suosjećanja. Dodir signalizira sigurnost i povjerenje, umiruje, smanjuje razinu stresa, aktivira tjelesni vagusni živac koji je povezan sa sposobnošću suosjećanja te može potaknuti oslobađanje oksitocina. Zagrljaj ima pozitivan utjecaj na imunološki sustav, poboljšava rad živčanog sustava i krvni tlak te nas čini sretnijima.

Za one koji žive sami ili zbog trenutnih okolonosti borave u izolaciji – imam dobru vijest! Samogrljenje također ima pozitivni učinak na zdravlje. Samogrljenje (križanje ruku na prsima) potiče lučenje oksitocina, što može doprinijeti smanjenju boli, anksioznosti i stresa. Također, samogrljenje smanjuje razinu kortizola i poboljšava raspoloženje te povećava razinu samosuosjećanja (samopodršku, brižnost i samoprihvaćanje). Prema vodećoj istraživačici samosuosjećanja, dr. Kristin Neff, grljenje i tjelesna utjeha povećavaju osjećaj ljubavi i nježnosti prema sebi. Vježbanje samo-ljubaznosti pomaže vam da lakše prihvatite sebe takve kakvi jeste i da se umirite nakon stresnog događaja.

Osim križanja ruku, postoje i druge tehnike samopodrške. Postavljanje desne ruke na prsa, a lijeve na trbuh (abdomen) može poslužiti kao „prva pomoć“ kod visoke razine stresa i anksioznosti i za osvješćivanje koliko plitko ili duboko trenutno dišemo. Također, ne zaboravite na svoje krznene prijatelje. Ukoliko imate kućne ljubimce, oni vam mogu biti izvor utjehe i podrške. Samo, kod učestalosti maženja ne zaboravite voditi računa i o njihovoj dobrobiti!

Fizički kontakt je bitan

Ljudi su društvena bića i socijalni kontakt nam je potreban, u što su uključeni i fizički dodir i podrška. Ipak, u ovim izazovnim vremenima nužno je voditi računa o preporučenim mjerama i da svojim ponašanjem ne ugrožavamo ni svoje, ni tuđe zdravlje. Na koncu, budimo odgovorni ali ostanimo ljudi.

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak: Sandra Zgodić, univ. bacc. psych., Neva Ljuština, mag. psych., Domina Kljaković-Gašpić, univ. bacc. psych., Ana Antolović, mag. psych., doc.dr.sc. Domagoj Švegar

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici

Dodir je društveno ljepilo, veže parove, djecu i roditelje, braću i sestre, kolege na poslu. Što se događa kada dodir nije moguć? Postoji li alternativa zagrljaju?

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 18. listopada 2020.