Zašto su svi pe*eri isti i zašto ih mrzimo?

By | 17-04-2021
  • 147
    Shares
Maja Batorek
Maja Batorek, univ. bacc. psych., autorica teksta

Nije uvijek lako priznati da nismo racionalni koliko bismo voljeli biti, pogotovo kada se radi o stavovima koji pogađaju naše čitave sustave vrijednosti. One koje smo gradili od djetinjstva, zajedno s našim roditeljima, kulturom u kojoj živimo i religijskim opredjeljenjem. Međutim, moramo biti svjesni da su naša mišljenja ponekad uvjetovana dubljim osobnim razlozima i ne proizlaze iz detaljne analize znanstveno dokazanih činjenica. Naslov ovog članka nema veze s osobnim stavovima, već proizlazi iz društvene slike odnosa prema osobama homoseksualne orijentacije.

Predrasude, stereotipi i diskriminacija

Homofobija je neprijateljski stav prema osobama homoseksualne orijentacije popraćen prijezirom, negativnim emocijama i diskriminacijom članova navedene grupe ljudi. Taj neprijateljski stav temelji se isključivo na članstvu pojedinaca u navedenoj grupi, što je ujedno i definicija predrasuda. Svi se sjećamo iznajmljivača iz Zadra koji je odbio iznajmiti apartman homoseksualnim gostima. To je samo jedan od primjera diskriminacije, pojma usko povezanog s predrasudama, a odnosi se na neprijateljsko ponašanje prema članovima neke grupe. Nekima od vas ova tema možda se čini potpuno nepotrebna…“Pa naravno da je odbio iznajmiti apartman, to nije normalno niti prirodno!“ Ali nas kao psihologe zanima zašto. Zašto ljudi imaju neprijateljske stavove prema nekim grupama ljudi i koji se procesi odvijaju u podlozi kiše negativnih komentara koje možemo čitati na portalima ispod objava o gay parovima?

Za sve je kriva socijalna kategorizacija

Kategorizacija je proces apstrahiranja bitnih svojstava koja nam pomaže da ne moramo pamtiti svaku pojedinu instancu s kojom se sretnemo, već uočavanjem nekih zajedničkih obilježja organiziramo naše znanje. Svijet je prekompleksno mjesto, a naš kognitivni kapacitet ograničen, stoga ga moramo nekako „pojednostaviti“ i „urediti”. Jednako tako, kategorije mogu biti vrlo korisne jer nam govore o nekim karakteristikama koje se najčešće pojavljuju zajedno. I baš kao što su u nekom trgovačkom lancu proizvodi sortirani po kategorijama, u našoj glavi informacije svrstavamo u „kutije“ – voće i povrće, mlijeko i mliječni proizvodi, prodavači i kupci, odrasli i djeca, umirovljenici i studenti itd. Sve su to nazivi za grupacije koje dijele neke zajedničke karakteristike. Kada se susretnemo s nekom novom vrstom voća, možemo pretpostaviti da će biti slatkog okusa i u većini slučajeva bit ćemo u pravu. A što kada se susretnemo s muškarcem koji priča visokim glasom? Možemo li na temelju takvog obilježja zaključiti da je homoseksualne orijentacije? Problem nastaje kada zbog procesa kategorizacije počnemo zanemarivati individualne razlike članova neke grupe i svima pripisujemo jednake karakteristike. Tada govorimo o stereotipima.

Grupo moja najmilija

Kako bismo odgovorili na pitanja iz naslova, krenimo putem socijalne psihologije i vratimo se u davne 1970-e kada je Henri Tajfel zajedno sa suradnicima objavio niz socijalnih eksperimenata koji su činili plodno tlo za tzv. Teoriju socijalnog identiteta. U jednom eksperimentu ispitanici su trebali procijeniti broj prikazanih točkica na stranici, nakon čega su podijeljeni u dvije grupe – precjenjivači i podcjenjivači, „ovisno o tome jesu li precijenili ili podcijenili broj prikazanih točkica“ (u stvarnosti, ispitanici su slučajno dodijeljeni u jednu od dviju grupa, neovisno o odgovorima). U nastavku istraživanja, sada grupirani ispitanici trebali su dodijeliti bodove nekim članovima svoje grupe i članovima suprotne grupe. Probajmo se na trenutak staviti u perspektivu ispitanika tog domišljatog eksperimenta. Trebate dodijeliti bodove ljudima koje ne poznajete, niste bili u prethodnoj interakciji s njima, ne dobivate nikakvu nagradu ovisno o tome kome ćete dodijeliti bodove…S obzirom na to da zadatak ne nosi nikakvu težinu niti benefite za Vas, pretpostavili bismo da ćete bodove dodjeljivati ili slučajnim odabirom ili po principu „pravednosti“, odnosno jedan bod osobi iz Vaše grupe, jedan bod osobi iz druge grupe. Međutim, rezultati ovog istraživanja (i nekolicine kasnijih) pokazuju da sama činjenica da je netko član Vaše grupe može utjecati na strategiju dodjeljivanja bodova. Ispitanici u navedenom istraživanju dodijelili su više bodova članovima svoje grupe nego članovima suprotne grupe, iako je jedina informacija o ostalim sudionicima bila ta da su, baš kao i oni, podcijenili ili precijenili broj točkica prikazanih u zadatku.

Pozdrav 1.B iz Oš Dobriša Cesarić

Ako Vam se nalaz Tajfela i suradnika čini radikalnim, prisjetite se prvih razreda osnovne škole. Jeste li bili „akani“ ili „bekani“ ili možda „cekani“? U mojoj osnovnoj školi, mi „bekani“ smo, naravno, bili puno bolji od onih štrebera „akana“. Akani su bili najveći neprijatelji, bilo da se radilo o tome tko će prije stići na užinu ili tko će pobijediti na sportskom natjecanju, a animozitet se temeljio isključivo na dodijeljenom slovu. Osim što sam bila uzorna učenica Maja, moj identitet bio je obogaćen jednom socijalnom kategorijom – bila sam „bekan“. Kao što su Tajfel i suradnici dokazali, ne samo da se vrlo lako svrstavamo u grupe, već pokazujemo nešto što se zove pozitivna pristranost prema vlastitoj grupi. Svjesno ili nesvjesno, mi dodjeljujemo više bodova članovima vlastite grupe jer smo ju motivirani vidjeti u boljem svjetlu kako bismo održali pozitivnu sliku o sebi.  Dapače, često koristimo kreativne strategije kako bismo sami sebi dokazali da je naša grupa vrijedna pa naglašavamo jake i umanjujemo slabe strane grupe („Možda sam zaostao/la, ali znam što je prirodno i normalno!“), koristimo povoljnije socijalne usporedbe i slično. To ne znači da ćete „braniti“ svaku grupu kojoj pripadate, već one koje su Vam posebno važne.

„Mi smo različiti od njih, a oni su svi isti“

Da bi socijalne kategorije bile korisne, važno je da postoje jasni kriteriji razlikovanja između članova grupe i onih koji to nisu. Stoga, kako bismo bolje organizirali i strukturirali naš socijalni svijet, mi pooštravamo razlike između grupa (kategorija), a umanjujemo razlike unutar njih. Povezano s tim, članove vanjske grupe skloni smo opažati međusobno sličnijima nego što stvarno jesu od članova vlastite grupe (tzv. efekt homogenosti vanjske grupe). Tu dolazimo do odgovora na naše pitanje iz naslova. Ako je seksualna orijentacija važna za Vaš identitet, motivirani ste vidjeti heteroseksualce različitima od homoseksualaca, ali osim toga, vjerojatno će Vas ovakva podjela zaslijepiti za činjenicu da se homoseksualci, baš kao i heteroseksualci međusobno razlikuju po brojnim karakteristikama („Svi su oni čudni, svi su ženskasti…“). No, ovo nisu  jedini propusti koje činimo kada razmišljamo o ljudima kao članovima različitih grupa. Svi znamo koliko je teško upustiti se u raspravu s nekim tko ima čvrste stavove o pojedinim grupama. Pri tome nikakvi logički argumenti ne pomažu jer ih naš mozak već pri ulasku informacija iskrivljuje kako bi se uklopile u naše postojeće zamisli. Kao što je rekao Aronson u svojoj knjizi iz socijalne psihologije „Nitko od nas nije 100% pouzdan knjigovođa kada se radi o obrađivanju socijalnih informacija do kojih nam je stalo“. Kada se susretnemo s informacijama koje potvrđuju naša prvobitna mišljenja, skloniji smo zapamtiti njih nego informacije koje nisu usklađene s njima (zato ste vjerojatno zapamtili onaj put kada je nekolicina homoseksualaca radila nered na gay pride-u, ali ste potpuno smetnuli s uma situacije kada je nekolicina huligana napala ljude na ulici zato što su homoseksualne orijentacije).

Jesmo li loši ljudi zato što stereotipiziramo? Zašto to radimo?

Svi mi imamo predrasude, svi stereotipiziramo u većoj ili manjoj mjeri. Za to je, barem djelomično, kriva evolucija. U surovim okolnostima u kojima su živjeli naši preci, pomaganje i pozitivan stav prema članovima vlastite grupe bio je adaptivan način da prikupimo što više resursa i osiguramo sebi i vlastitim potomcima preživljavanje. Također, neprijateljske emocije prema članovima drugih grupa signalizirale su nam da postoji prijetnja našim resursima. Ipak, socijalni psiholozi ne bi se u potpunosti složili s ovim objašnjenjem. Prema njima, predrasudama se sigurno može podučiti. To je pametno demonstrirala učiteljica Jane Elliot (1977) kada je učenike u svom razredu podijelila prema boji očiju na „superiorne plavooke“ i „inferiorne smeđooke“. Rekla je učenicima da su plavooki puno bolji, pametniji i ljepši u odnosu na one smeđih očiju. Zanimljivo je da su kroz nekoliko sati plavooki učenici počeli ismijavati učenike sa smeđim očima, odbijali se s njima igrati i udarali ih na igralištu. Jednako tako, postoji veća vjerojatnost da imate negativne stavove prema osobama homoseksualne orijentacije ukoliko su i Vaši roditelji i bliske osobe iz okoline imali iste.

Da je Bog htio muško i muško, stvorio bi Adama i Stevu

Još 50-ih godina prošlog stoljeća otkriveno je kako neki pojedinci iskazuju negativne stavove prema više različitih skupina (tzv. autoritarne ličnosti), stoga neki autori zaključuju kako određeni faktori predisponiraju na predrasudno razmišljanje. Politička orijentacija jedan je od takvih faktora, pri čemu su osobe „desne“ orijentacije (konzervativci) sklonije negativnim stavovima prema manjinskim skupinama. Jedno od zanimljivijih objašnjenja jest da su skupine koje imaju moć (bogatiji pojedinci skloniji ideološki konzervativnijim stavovima) motivirane opravdati svoju višu poziciju nad manjinskim skupinama (sjetimo se Željke Markić i pokreta „U ime obitelji“). Samopoštovanje također igra važnu ulogu, i to konkretno implicitno (nesvjesno) samopoštovanje jer ukoliko ste izvana samopouzdani, a zapravo nemate baš najbolje mišljenje o sebi, skloniji ste se ponašati obrambeno prema manjinama (pogotovo ako se osjećate ugroženo). Ono što dakako nije iznenađujuće jest da i religioznost spada pod navedene faktore, ali ova veza nije tako jednostavna. Religiozniji ljudi su u prosjeku konzervativnijih ideoloških stavova i rigidniji su oko rodnih uloga muškaraca i žena. Međutim, pojedinci koji su intrinzično religiozni (naglasak je na posvećenosti svojoj vjeri i odanosti) su, čini se, manje opterećeni predrasudama od ekstrinzičnih vjernika kod kojih je naglasak na održavanju obreda i tradicije.

Homofob ili latentni homoseksualac?

Već promatranjem djece u vrtiću možemo uočiti kako dječaci imaju rigidnije viđenje rodno prihvatljivog ponašanja pa su tako skloniji odbacivati igračke „tipične za djevojčice“ nego što su djevojčice sklone odbacivati „muške” igračke. Općenito, društvo ima manje tolerancije za dječake koji krše rodne uloge nego za djevojčice. Ovaj trend nastavlja se i u odrasloj dobi jer su upravo muškarci skloniji  imati negativne stavove prema osobama (češće muškarcima) homoseksualne orijentacije. Koncept latentne homoseksualnosti preuzet je iz tradicije psihoanalize, a odnosi se na pobuđenost homoseksualnim podražajima koje osoba nije svjesna ili ju negira. U jednom kontroverznom istraživanju autori su prikazivali homoseksualne sadržaje (seksualno eksplicitne video zapise) skupini samoprocjenjenih homofoba i skupini nehomofobnih muškaraca, pri čemu su mjerili razinu postignute erekcije za vrijeme prikazivanja filmova. Zanimljivo je da su upravo homofobni muškarci pokazali povećanu erekciju za vrijeme homoseksualnih isječaka, dok nije primijećeno isto kod nehomofobnih muškaraca. Takvi rezultati usklađeni su s drugim nalazima da na homoseksualne sadržaje homofobi reagiraju ljutnjom i strahom, ali ne i gađenjem (što bismo očekivali). Međutim, ne treba brzati sa zaključcima. Takva pobuđenost možda je bila posljedica anksioznosti zbog cijele situacije. Ipak, nije najugodnije kada vam skupina istraživača kači mjerne instrumente na „ponos“.  

Kako prepoznati i spriječiti vlastite iracionalnosti

Prema podacima iz Europske studije vrijednosti (EVS) i Europske socijalne studije (ESS), također provedenim 2008., Hrvatska se nalazi među najhomofobnijim zemljama Europe (Takács i Szalma, 2013). Osim toga, znanje o homoseksualnosti je relativno slabo, a nerijetko osvane članak u medijima koji na upitne načine prikazuje ljude homoseksualne orijentacije i izlaže ih negativnim komentarima dežurnih komentatora. Važno je imati na umu kako se na određenim portalima okupljaju ljudi određenih ideologija i kako komentari nisu odraz mišljenja cijele nacije. Danas u Hrvatskoj postoji sve više obrazovanih ljudi, a upravo je obrazovanje jedan od faktora koji smanjuje predrasude prema manjinskim skupinama, najvjerojatnije zbog stjecanja znanja o različitostima te socijalizacijom s različitim skupinama. Tek izlaganjem različitim mišljenjima i upoznavanjem „onoga što nas plaši“ možemo proširiti vlastite vidike i uvidjeti vlastite iracionalnosti. Za kraj, ostavljam vas s jednom vježbom zauzimanja perspektive koju sam naučila na prvoj godini fakulteta.

Zaklopite oči i zamislite da sjedite na livadi okruženi cvijećem. Sunčan je dan i Vi odmarate, slušajući ptice. U daljini vidite brijeg na kojem se nalazi drvo. Približite mu se, dobro ga pogledajte i opišite.

Iz nekog razloga, moje drvo je uvijek bio visoki javor. Možda zato što sam kao mala djevojčica prolazila kroz park javora na putu do vrtića. Vaše drvo možda je bor, možda kesten, možda uopće nema lišće… Iako smo i Vi i ja čuli jednaku priču, konstruirali smo različito drvo jer su naša iskustva različita. I tek upoznavanjem Vaše perspektive ja mogu saznati zašto Vaše drvo nije, kao moje, visoki javor. 

Autori Psihološkog prostora koji preporučuju članak:  Danijel Turkan, mag. psych.doc. dr. sc. Domagoj ŠvegarSandra Zgodić, mag. psych.,  Hana Mehonjić, mag. psych.Domina Kljaković Gašpić, univ. bacc. psych., Ivana Blašković, univ. bacc. psych., Matea Jukić, mag. psych.,  Tajana Ninković, mag. psych., Laura Martinić, mag. psych., Matea Milin, univ. bacc. psych., Dolores Aladić, mag. psych. i Barbara Paušak, univ. bacc. psych.

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici:

Svi znamo koliko je teško upustiti se u raspravu s nekim tko ima čvrste stavove o pojedinim grupama. Pri tome ne pomažu…

Objavljuje Psihološki prostorNedjelja, 18. travnja 2021.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.