Zatvorenikova dilema – priča o povjerenju i suradnji

By | 26-09-2020
  • 73
    Shares
Danijel Turkan
Danijel Turkan, mag. psych., autor teksta

Stojite u prostoriji i gledate ispred sebe. Trebate pasti na leđa tako da vas osoba koja stoji iza uhvati u naručje. Koliko postoji osoba kojima vjerujete dovoljno da biste opušteno pali? Kome biste sve dali da vozi vaš auto? Povjerenje je jedan od temelja svakog odnosa, kažu mnogi. U poslovnom nas okruženju svakodnevno bombardiraju informacijama o važnosti timskog rada i suradnje. Međutim, gledano iz evolucijske perspektive, takvi oblici ponašanja na prvu nemaju previše logike. Gazela koja bi vjerovala da je lav koji joj se našao na putu neće pojesti vjerojatno bi loše prošla, a leopard koji bi pripadniku iste vrste prepustio da se prvi gosti plijenom kojega je sam ulovio ostao bi gladan. S druge strane, unutar neke uređene zajednice upražnjavanje ovakvih oblika ponašanja svakako ima prednosti za pojedinačne članove grupe te se na taj način ponekad mogu postići ciljevi koje zasebna jedinka ne bi mogla ostvariti sama.

CRTICE IZ POVIJESTI

1914. je godina, mjesto radnje Zapadno bojište. Usprkos striktnim odredbama da to ne čine, njemački i britanski ratnici prešli su ničiju zemlju te se sastali kako bi pokopali mrtve iz vlastitih redova, razmijenili darove i igrali igre.

Nešto više od 100 godina kasnije, usprkos miru u zapadnim civilizacijama, istraživanja pokazuju da je povjerenje danas na niskim granama. Zašto je to tako? Može li se situacija poboljšati ili smo beznadni slučajevi?

ORIGINALNA ZATVORENIKOVA DILEMA

U društvenim i humanističkim znanostima često se u različitim istraživanjima koristi igra zvana zatvorenikova dilema. Socijalni psiholozi koriste je kako bi ispitali, na primjer, zašto ljudi međusobno surađuju i koji su preduvjeti za razvoj povjerenja, dok se kognitivni psiholozi usmjeravaju na strategije i procese kod donošenja odluka. U tradicionalnoj verziji igre, policija uhiti dvojicu osumnjičenika i ispituje ih u odvojenim prostorijama (igra bi se zapravo trebala zvati osumnjičenikova ili pritvorenikova dilema, ali nećemo cjepidlačiti). Svaki od njih ima izbor izdati drugoga, odnosno reći da je ta osoba počinila zločin, ili šutjeti. Ukoliko jedna osoba šuti, a druga je izda, prva će dobiti 10 godina zatvora, a druga se zbog kooperacije s policijom izvući bez kazne. Ako obje osobe izdaju, dobit će po 5 godina zatvorske kazne, a ukoliko šute po 2 godine za manja kaznena djela koja im se mogu dokazati. U slučaju da šutimo, ovisno o ponašanju druge osobe možemo dobiti 2 ili 10 godina, a ako izdamo 0 ili 5 godina. Čini se da je pametnije izdati suučesnika, i to se redovno pokazuje kao dominantna strategija. Međutim, kada bismo bili sigurni da će i druga osoba surađivati, više bi nam se isplatilo odležati dvije godine nego pet. Uz to, što je sa situacijom kada smo s nekom osobom u čestoj interakciji, što je prilično moguće u stvarnom životu?

HAJDEMO SE IGRATI

Kako bismo dobili na dinamici i interaktivnosti, preporučam da paralelno s čitanjem članka isprobate online igru Zatvorenikova dilema autora Nickyja Casea.

Ovdje se radi o varijanti igre u kojoj se umjesto zatvorske kazne dobivaju novčići – kod suradnje (ubacivanje novčića u zajedničku kasicu) oba igrača dobivaju po 2 novčića, a kod obostrane izdaje nitko ništa. Ukoliko se jedan igrač ponaša kooperativno, a drugi kompetitivno, prva osoba gubi jedan novčić, dok druga dobiva 3.

Kod ponovljenih interakcija, odnosno turnira s većim brojem krugova, što je sličnije stvarnom životu, možemo izdvojiti nekoliko najčešće korištenih strategija:

  • lojalni suradnik – „svi su ljudi dobri i treba im vjerovati“; uvijek surađuje (svi mi imamo jednog ovakvog prijatelja ili poznanika)
  • varalica – nikada ne surađuje
  • imitator – prvi put surađuje, a nakon toga kopira protivnikov prošli potez
  • zlopamtilo – surađuje sve dok ga se ne prevari, nakon toga uvijek izdaje
  • detektiv – starta s analizom (suradnja -> varanje -> suradnja); ako u tom periodu protivnik barem jednom vara, dalje se ponaša kao imitator, odnosno ponavlja protivnikov prošli potez, a ako protivnik nije varao ponaša se dalje kao varalica kako bi ga iskoristio       

Što mislite, koja je strategija najbolja kod ponovljenih interakcija? [dramatična glazba] U turniru gdje svatko igra protiv svakoga 10 rundi, uz ista pravila, kao pobjednik izlazi imitator. Ova je strategija poznata i pod nazivima milo za drago te živi i pusti druge da žive. Pomalo dječje osvetoljubiva, a opet tako genijalna.

Kako bi se ova strategija uopće pojavila i polučila uspjeh, ključna je ponovljena interakcija s istim ljudima. Na poslu surađujemo s više-manje istim kolegama. Čak i u ratu, u suparničkim se rovovima kroz duže vrijeme viđaju uglavnom ista lica, što je u spomenutoj priči za Božić bilo ključno za razvoj primirja.

LEVEL 2

Idemo korak dalje, organizirat ćemo više uzastopnih turnira s istim protivnicima. Princip je sljedeći: u prvom koraku svatko igra sa svakim i bodovi se zbrajaju, zatim se eliminira 5 najlošijih igrača i klonira 5 najboljih (u slučaju izjednačenja izbacivanje i kloniranje provode se metodom slučajnog odabira); postupak se ponavlja sve dok ne ostanu samo igrači s dominantnom strategijom.

U prvom ćemo turniru na samom početku kreirati optimističnu verziju svijeta te uzeti za sudionike 15 lojalnih suradnika (dragi i naivni), 5 varalica (možete ih zamišljati s licima hrvatskih političara) i 5 imitatora (isto dragi, ali ne i naivni). Intuitivno ćete možda pomisliti da će varalice prevladati na račun jadnih lojalnih suradnika koje će iskorištavati. U početku turnir i ide u tom smjeru. Međutim, kada se njihov broj počne povećavati, zbog međusobnog varanja imaju loš ukupan skor, dok imitatori s njima odigraju relativno dobro, a međusobno surađuju i imaju puno bolje rezultate te na kraju prevladaju. Isto se događa i kada u turnir ubacimo po 5 zagovornika svih 5 strategija. „Čini dobro i vratit će ti se dobro“ je izgleda više od same izreke, pokazalo se matematički opravdanim ponašati se u skladu s ovim motom.

U ovom trenutku legitimno je zapitati se zašto si onda danas ljudi međusobno vjeruju manje nego ikada prije. Brojna istraživanja pokazuju da imamo u prosjeku manje bliskih prijatelja nego prije nekoliko desetljeća te da provodimo manje vremena s njima.

BOLNA ISTINA

Za početak, već samom manipulacijom pravilima u smjeru smanjenja broja rundi postiže se to da varalice pobjeđuju na turniru. Kada bolje razmislimo, to je upravo ono što se u današnje vrijeme događa – iako smo zahvaljujući Internetu povezaniji nego ikada prije, značajno se smanjuje količina interakcije uživo.

Smanjimo li nagrade za kooperaciju s 2 novčića na 1, varalica opet pobjeđuje. Ako ne postoje takvi uvjeti da se oboje igrača trudi postići win-win ili barem izbjeći lose-lose situaciju, neće se razviti povjerenje i suradnja. Njih koristimo kao alat za postizanje vlastitih sebičnih ciljeva.

Treća prepreka su pogreške ili šumovi u komunikaciji. I ova je tema usko vezana uz komunikaciju na društvenim mrežama; tim se kanalom gube mnogi bitni znakovi neverbalne komunikacije te se povećava vjerojatnost pogrešne interpretacije poruke.

Imitator ima jednu veliku manu koju do sada nismo spominjali. Ako dođe do šuma u komunikaciji i radnja koja je u osnovi bila kooperativna se interpretira kao varanje, druga strana kopira taj potez, dok prva ponovno surađuje i tako ulazimo u vrtlog neprestanog varanja između ljudi s prvotno dobrim namjerama.

NEW KIDS ON THE BLOCK

Sada je vrijeme da u igru uvedemo neka nova lica:

  • dobroćudni imitator – surađuje sve dok ga se ne prevari dvaput zaredom (prvi put je mogla biti pogreška)
  • glupan – na početku surađuje; ako i protivnik surađuje ponavlja isti potez, a ako ga se prevari radi suprotno od svog prošlog poteza
  • Mr. Slučajnost – po slučaju bira poteze, svaki od njih ima 50 posto šanse da se pojavi

Ponovno ćemo odigrati turnir, ovaj put s populacijom od 12 lojalnih suradnika, 3 imitatora i po 3 predstavnika triju novih strategija. U svakoj igri postoji 5 % šanse za pogrešku (u komunikaciji/ponašanju ili interpretaciji). Glupan pobjeđuje nauštrb lojalnog suradnika; obojica u startu surađuju, no u trenutku kada glupan greškom vara, kako protivnik surađuje on nastavlja s kopiranjem svog poteza te konstantno pobjeđuje.

U mnogo hostilnijoj varijanti, gdje umjesto 12 lojalnih suradnika imamo 12 varalica, pomalo iznenađujuće pobjeđuje dobroćudni imitator, prijateljskija varijanta klasičnog imitatora. Niska razina pogreške (5 %) je u ovom primjeru vodila čak do više opraštanja. Ako se malo zaigramo s različitim razinama pogreške (ozbiljno, isprobajte igru), doći ćemo do zaključka da u situaciji kada nema pogrešaka pobjeđuje imitator, kada je vjerojatnost pogreške od 1 % do 9 % dobroćudni imitator, a iznad toga varalica. Pogreške u komunikaciji su u zanimljivom odnosu s povjerenjem i suradnjom – niska razina nekada može biti dobra i voditi ka opraštanju, no visoka razina vrlo brzo dovede do nepovjerenja i kompetitivnosti.

DIO TEKSTA KOJEGA JE NAJTEŽE NAPISATI

Povjerenje i suradnja neće se razviti sami od sebe, ponekada je njihovo postizanje prava rovovska bitka (nenamjerna asocijacija na odlomak vezan uz Prvi svjetski rat). Kako bi se oni pojavili, jedan je od važnijih preduvjeta opetovana interakcija. Puno je manja šansa da ćemo dati ključ od vlastitog stana strancu kojega upoznamo na glazbenom festivalu, nego dugogodišnjem prijatelju. Bitno je i da obje strane imaju neku potencijalnu korist od odnosa, bilo da se radi o izgradnji kuće (na primjer, jedan prijatelj dobro zida, a drugi postavlja instalacije) ili osjećaju ugode kada dvoje ljubavnih partnera provode vrijeme zajedno. Treći je ključ dobra komunikacija. Poruke i namjere bi trebale biti jasne kako bi se mogućnost pogrešne interpretacije svela na minimum.

Naravno, u stvarnom svijetu na naše odluke i ponašanja djeluje još mnoštvo varijabli koje ovdje nisu spomenute, kao što su stavovi i moralne vrijednosti pojedinca, kulturalne različitosti, socioekonomski status i pritisci okoline. Na kraju dana, želim vjerovati da ipak ne radimo baš sve samo s ciljem postizanja neke osobne koristi. Želim vjerovati da ima nade za nas i da se aktualni trend smanjenja „prave“ interakcije i povjerenja među ljudima može promijeniti na bolje. Svatko od vas čitatelja može napraviti barem jednu sitnicu kako bi dao svoj doprinos toj misiji. Hoćete li?

Članak možete prokomentirati na našoj FB stranici

"Čini dobro i vratit će ti se dobro" je izgleda više od same izreke, pokazalo se i matematički opravdanim ponašati se u…

Objavljuje Psihološki prostorSubota, 26. rujna 2020.