Polarna svjetlost (aurora borealis) je fenomen koji se na nebu javlja svake ili gotovo svake noći. Najbolje je vidljiva iz najsjevernijih zemalja svijeta poput Švedske, Norveške, Islanda, Finske, Kanade, Rusije i SAD-a (Aljaske). Ponekad traje svega nekoliko minuta, ponekad cijelu noć, a najizraženija je tijekom zimskih mjeseci, kada sjeverom Zemlje vlada polarna noć.
Fenomen polarne svjetlosti toliko je fascinantan da ga se svrstava među 7 prirodnih svjetskih čuda. Očarava toliko da se mnogi, čim vide fotografije aurore borealis, požele trajno preseliti na neko od mjesta poput ovih. Ako se to odnosi i na vas, vjerovali ili ne, mnogi stanovnici sjevernih krajeva vjerojatno bi se rado zamijenili s vama za mjesto stanovanja…
Život ispod aurore borealis
Osim što sjeverna klima sa sobom „nosi“ debelu odjeću, kratke dane i relativno smanjene količine svjetlosti, često se javlja i zimski „blues“. Iako neke osobe za vrijeme prelaska ljetnog u hladan, jesenski period osjete dnevnu pospanost i umor, za druge zima u sjevernim klimama sa sobom nosi psihološke teškoće, poput sezonskog afektivnog poremećaja
Sezonski afektivni poremećaj (eng. Seasonal affective disorder, SAD) ili tzv. „zimska depresija“ je vrsta poremećaja raspoloženja koja se javlja tijekom određenog godišnjeg doba (najčešće zime ili jeseni), svake godine. Neki ljudi postaju tužniji, do trenutka kad ponekad dožive stvarni očaj. Drugi postaju tjeskobniji, a treći postaju razdražljiviji. Razdražljivost ponekad može biti toliko ekstremna da mogu izbiti osjećaji nasilja. To je možda jedan mali dio razloga zašto se čini da se učestalost zlostavljanja djece povećava tijekom mračnih mjeseci.
Tjelesna aktivnost se smanjuje. Osoba se osjeća vrlo sjedilački i često tromo. Čini se da je tjelesna aktivnost, ponekad gotovo bilo koje vrste, previše. S druge strane, apetit, a posebno žudnja za ugljikohidratima (šećerima, škrobom ili alkoholom) zapravo se povećava. Može se razviti hipersomnija: većina ljudi sa sezonskim afektivnim poremećajem na kraju spava jako dugo (ili bi željela da može, ako život to dopušta). Na mnogo načina, osim zbog ponekad ozbiljnih emocionalnih simptoma, to je kao da osoba hibernira tijekom hladnih, mračnih mjeseci.
Za sve je kriv melatonin!
Razlog javljanja ovog, možemo reći neuobičajenog poremećaja, navodno je smanjena količina svjetlosti koja utječe na naš cirkadijurni ritam i na proizvodnju hormona melatonina. Najvažnija povezanost melatonina i sezonske depresije leži u odnosu između razine melatonina u krvi, tjelesne temperature i ciklusa spavanja i budnosti u odnosu na broj dnevnih sati. Melatonin se suzbija dnevnim svjetlom, tako da u proljeće i ljeto, kada su fotoperiodi (trajanje svjetlosnog dijela 24-satnog razdoblja) dugi, u 24-satnom razdoblju ima manje vremena da se melatonin izluči u krvi, a time i manje vremena da on sudjeluje u snižavanju tjelesne temperature.
S druge strane, kako se približavamo zimskom solsticiju, period tijekom kojega dnevna svjetlost suzbija melatonin postaje sve kraći, a produžava se razdoblje u kojem melatonin može smanjiti tjelesnu temperaturu i eventualno sudjelovati u pokretanju sna i pospanosti. Zauzvrat, ovo može ponuditi objašnjenje zašto kod nekih ljudi – ali ne i kod drugih – njihova raspoloženja opadaju kako pada broj sunčanih sati dnevno, a njihova se raspoloženja ponovno vraćaju kako se krećemo prema proljeću, daleko od najkraćeg dana godina.
Međutim, sama količina dnevnog svjetla nije presudni faktor za javljanje sezonskog afektivnog poremećaja. Nedavna istraživanja pokazala su kako kod osoba koje imaju sezonski afektivni poremećaj postoje odstupanja u genima koji su odgovorni za proizvodnju pigmenta melanopsina koji se nalazi u mrežnici i osjetljiv je na svjetlost. Dakle, kombinacija nedostatka dnevne svjetlosti i promjene u pigmentu melanopsinu mogu dovesti do zimske depresije.
Ono što je karakteristično za osobe koje imaju sezonski afektivni poremećaj je cirkadijurna neusklađenost „ja-svijet“. Takve osobe teže zaspu, češće su budni u krevetu te imaju lošiju kvalitetu spavanja. Zanimljivo je da takva neravnoteža utječe i na druge hormonalne sustave, one zadužene za apetit i metabolizam. Stoga, nije pogrešno reći da smanjena kvaliteta sna utječe na kontrolu apetita te nas čini mrzovoljnima.
Moramo li čekati proljeće da bi „procvjetali“ ?
Iako je osobama koje imaju sezonski afektivni poremećaj proljeće i produljenje dnevne svjetlosti panacea, pokazuje se da tridesetominutno izlaganje svjetlosti svakog jutra (bilo na balkonu ili u posebnim svjetlosnim kutijama) može značajno prevenirati ili djelovati na poremećaj. Istraživanja pokazuju kako prigušeno, žuto svjetlo nema učinka. Međutim, jače svjetlo s frekvencijskim spektrom koje više ili manje simulira frekvencije sunčeve svjetlosti, proizvodi značajnu promjenu raspoloženja kod većine (ali ne i svih) pacijenata koji primaju tretman. Raspoloženje se „razvedrilo“ pomoću terapije svjetlom.
Od tada se nagomilalo poprilično dokaza o tome da smanjenje duljine fotoperioda (trajanje svjetlosnog dijela 24-satnog razdoblja) pridonosi javljanju sezonskog afektivnog poremećaja u pogođenih osoba. Važno je napomenuti da se svjetlosna terapija sve više počela koristiti i u liječenju drugih vrsta poremećaja raspoloženja! No, važno je ispitati i negativne efekte takvih tretmana, posebice na vid.
Ogledalce, ogledalce moje, usmjeri nam malo sunca dolje
Stanovnici Rjukana na jugu Norveške imaju složen odnos sa Suncem. „Vole razgovarati o Suncu kad se ono vrati, ako je prošlo puno vremena otkad su ga vidjeli”, kaže umjetnik Martin Andersen za BBC Future. “Oni su malo opsjednuti time.” Moguće je, nagađa on, da je to zato što otprilike pola godine možete vidjeti sunčevu svjetlost koja sja visoko na sjevernom zidu doline: “Vrlo je blizu, ali ne možete je dodirnuti”, kaže. Kako jesen prolazi, svjetlost se svaki dan pomiče sve više prema zidu, poput kalendara koji označava datume zimskog solsticija. A onda, kako siječanj, veljača i ožujak napreduju, sunčeva svjetlost počinje se polako vraćati prema dolje.
Tako su došli na ideju da postave velika zrcala na vrh planine koji će se okretati za Suncem i svjetlost odašiljati na grad. Tri zrcala, svaka površine 17 kvadratnih metara, ponosno stoje na planini iznad grada. U siječnju je Sunce dovoljno visoko da na trg donosi svjetlost dva sata dnevno, od podneva do 14 sati, ali snop zrcala je zlatni i prijatan. Stupajući na sunčevu svjetlost nakon nekoliko sati u trajnoj hladovini, postaje se svjesnim koliko ona oblikuje našu percepciju svijeta. Odjednom se stvari čine trodimenzionalnijima.
